O svom prvom susretu s Međugorjem fra Ante kaže: „Bilo je to relativno rano. Bio sam bogoslov, student teologije, onda smo nas trojica išli vidjeti što je to bilo. I susreli smo veliki broj vjernika, krš, kamenje i punu crkvu svijeta koja voli Boga, s puno pitanja. To je bio nekakav prvi susret s neobičnim događanjem, koji još nije imao jednu konzistentnu završenu priču. Od tih prvih iskustava nosim vrlo snažni, emotivni doživljaj Međugorja, bilo je vrijeme komunizma, zabranjeno sve što se tiče vjere i taj susret s vrlo snažnim izricanjima vjere nije me ostavio mirnim.
Ja sam cijelo vrijeme nosio taj jaki doživljaj u sebi. Od tada se mnogo toga promijenilo, bio sam 1983. kapelan u Metkoviću. Odjeci Međugorja su bili vrlo vidljivi, mi smo već tada imali puno ljudi u župi koji su postili srijedom i petkom o kruhu i vodi, to je bilo za komunističko vrijeme nešto iznenađujuće. Ali blizina s Međugorjem je to učinila, bilo je puno ljudi koji su išli pješice u Međugorje, i naravno kako je to bilo blizu i mi svećenici smo odlazili. Ti prvi susreti su bili s pitanjima, da li ići tamo, što se događa. Kako je Međugorje postalo ispovjedaonica, onda je i meni najlakše bilo ovdje doći na ispovijed. Ja sam bio 9 godina u inozemstvu i kontakt s Međugorjem je bio rijedak. Bilo je godina da se ne bih susreo, nakon toga počinju intenzivniji susreti, a onda su najintenzivniji počeli kad sam pristajao raditi u Međugorju. Meni je najupečatljivije bilo kad je bila 25. obljetnica.
To iznenađenje da sam ja predvodio misu, to me je dočekalo bez ikakvog nutarnjeg očekivanja i spremnosti. Nakon toga najvažniji događaj je bio prije 2 godine Mladifest. To je bilo jedno intenzivno iskustvo od nekoliko dana, s tisućama mladih, sa velikom potrebom za Bogom, za molitvom, za blizinom. I naravno s mladošću koja je oduševljenja, to je za mene jedno od najintenzivnijih trenutaka u Međugorju. Na površinu uvijek izlazi da je Međugorje mjesto na kojemu ljudi dobiju novu šansu za život, ljudi koji su išli krivim putem, koji imaju slomljene živote, odnose, emotivno nesređen život. Dođu u Međugorje i dobiju novu šansu. To je za mene uvijek fascinantno, Međugorje je praktično mjesto na kojemu možete uvijek naći mnoštvo životnih priča u kojemu imate jednu stranu izgubljenog, slomljenog i lošeg života, koji se u Međugorju počne mijenjati i dobije novi pravac”, kazao je fra Ante Vučković, u prigodi 35.obljetnice Gospinih ukazanja u Međugorju.
