Imam želju, a i obvezu, iznijeti svoje svjedočanstvo jer mi je Gospodin učinio velike milosti. Neka se proslavi Gospodin!
„Gospodin jednoj osobi ozdravlja...”
U četrdesetpetoj godini života počela sam imati tegobe sa želucem. Pretpostavljala sam da je u pitanju gastritis, što mi je potvrdila doktorica savjetujući mi neka izbjegavam jako začinjenu hranu, gazirana pića i sl. Sve sam to izbjegavala, međutim, bilo mi je sve gore.
Stalno sam imala potrebu izbacivati ‘šlajm’ sa sukrvicom. U prsima me peklo, poput žgaravice, a na lijevoj strani želuca osjećala sam kao otvorenu ranu na koju se izlijeva kiselina koja grize i peče. Također na lijevoj strani nalazila se oteklina, pa na toj strani nisam mogla spavati. Želudac mi više ništa nije podnosio, reagirao je na sve. Teško mi je padala i kuglica sladoleda, a o drugoj, težoj hrani da i ne govorim. Uvijek sam išla spavati praznog želuca, no unatoč tome, budila sam se u kasnim noćnim satima s jakim nagonom na povraćanje. Izbacivala sam gorku, kiselu tekućinu do iznemoglosti. Uslijedile su učestale i nekontrolirane proljevaste stolice... Postala sam svjesna da je to zloćudno, da me bolest dobrano zahvatila i da mi ni doktori, ni lijekovi ne mogu mnogo pomoći. I bojala sam se još veće patnje i mukâ koje bi uslijedile kroz pretrage, operacije, kemoterapije, a onda – kraj...
Zavapila sam Gospodinu: „Samo mi Ti možeš pomoći i učiniti čudo”. Čvrsto sam vjerovala u to. Molila sam kod kuće, pod svetom misom prikazivala sam Gospodinu tu svoju bolest... Također, odlazila sam kod fra Ive u Hrvatsku Tišinu, gdje su se u to vrijeme često održavali susreti, i iako sam se vraćala s tegobama, nisam gubila nadu. A onda na jednom od tih susreta, Gospodin me dotakao. Fra Ivo je rekao: „Gospodin jednoj osobi ozdravlja želudac“. Oko srca mi se razlilo nešto neopisivo lijepo i ugodno. Sklopljene ruke nekontrolirano su mi drhtile, a u želucu mi je postalo tako ugodno i lagano kao da su izbačeni kilogrami nekakvog tereta. Odjednom sam se osjećala mnogo bolje. U nekoliko dana, nestale su sve tegobe, počela sam jesti sve što jedu i zdravi ljudi a moj je želudac sve primao bez ikakvih reakcija.
Nekoliko dana nakon toga, otišla sam u Cibonu na susret koji su vodili vlč. Dražen Radigović i gdin. Josip Lončar. Otišla sam onamo kako bih zahvaljivala, i slavila Isusa. Za vrijeme molitve, Josip je rekao: „Gospodin jednoj osobi ozdravlja karcinom jednjaka, želuca i crijeva”. Bilo mi je kristalno jasno kako se to odnosi na mene. Dobila sam točnu dijagnozu svoje bolesti. Počela sam se ljuljati lijevo-desno, preko mene je počelo puhati nešto kao jak vjetar. Znala sam, to je Duh Sveti. Zahvaljivala sam Gospodinu, tekle su mi tolike suze, ugodne suze, koje kao da su se slijevale u moje srce i ispunjavale ga Božanskim Milosrđem.
„Božanski kirurg”
Tri godine nakon toga, moj kuk zahvatila je bolest. Jedva sam mogla hodati, lijevu sam nogu vukla, vožnja automobila postala mi je pravi problem... Redovito sam odlazila na susrete koje vodi Josip Lončar svakog prvog petka u našem gradu. Na jednom od susreta, Isus me dotakao i moja je noga ozdravila. Ponovno sam, presretna, zahvaljivala Gospodinu, i slavila ga za sve što mi je učinio.
Godinu dana potom, ponovno sam se razboljela. Boljela me lijeva dojka, svakodnevno sam trpjela probadanja i stezanja u prsima. Bolest sam prikazala Gospodinu stidljivo i s nelagodom, smatrajući da je od mene pomalo sebično tražiti da me ponovno ozdravi, pa tolike mi je milosti podario... Mislila sam da ću ovaj puta morati proći put bolnice i operacije.
Unatoč tome, žarko sam molila da mi se Gospodin smiluje prepuštajući se njegovoj volji. Tegobe su trajale mjesecima, i jedva sam čekala termin za mamografiju i ultrazvuk dojke. No, na tom pregledu ustvrdili su da je moja dojka zdrava. Doktor mi je tada rekao da moji bolovi imaju neki drugi uzrok. Nakon tog pregleda, Gospodin nije dopustio daljnje maltretiranje po pretragama, svi bolovi prestali su, više me ništa nije boljelo. Predivno sam se osjećala, te sam prepoznala da je Bog opet bio na djelu. Jedva sam čekala prvi petak da mi Isus potvrdi i kaže što mi je ozdravio.
„Imala si izraslinu koja ti je pritiskala pluća. Gospodin ti ju je ozdravio i nećeš morati na operaciju”, rekao je Josip. Osjetila sam da je to meni upućeno. Izraslina mi se nalazila ispod lijeve strane rebara, i znala sam za nju, te sam je mogla napipati kao neko tvrdo zadebljanje koje me nije boljelo, ali to je bio uzrok tegobâ koje sam spomenula. Ta je izraslina jednostavno nestala jedne noći, kada me nešto probudilo. Osjećala sam nešto neobično lijepo i ugodno kako mi prolazi kroz prsa. Čudila sam se i nisam mogla dokučiti što mi se događa. Samo sam si rekla, što je da je, neka potraje jer je predivno. Prosvijetljena Duhom Svetim, shvatila sam da je to bio zahvat mog Božanskog kirurga koji me ozdravljao!
Nemam riječi kojima bih mogla izreći riječi zahvale svome Bogu, na tolikim primljenim milostima. S nadom, i velikom željom da ga objavite, neka se kroz retke moga svjedočanstva proslavlja Isus. Hvalit ću ga, slaviti, svjedočiti njegovu ljubav i svemogućnost u sve dane svoga života. Hvala ti i slava, moj Isuse!
