Priključio se nekome hodočašću u Rim. Ostao je živjeti kao pustinjak u brdovitim Nogezima. Potkraj života živi u benediktinskom samostanu. U Saarskom području, na njegovom grobu sagrađena je kapela kamo su dolazili mnogo hodočasnici. Zbog toga je sagrađena velika crkva (bazilika) te oko nje nastaje mjesto St. Wendel. Najviše na njegov grob hodočaste seljaci, poljodjelci i stočari danas.
Zaštitnik je od stočnih bolesti. Čašćen je u njemačkim krajevima, napose u Saaru i u okolici Triera, a njemački su iseljenici njegovo štovanje prenijeli i u Ameriku.