Kršćani su u to vrijeme bili izloženi progonima koji su se posebno događali u vrijeme vladavine pojedinih rimskih careva. Cilj im je bio iskorijeniti kršćanstvo i privesti stanovništvo državnoj religiji. Ne odričući se svoje vjere, tijekom tih progona stradali su brojni kršćani.
U to vrijeme za vladavine cara Dioklecijana na početku 4. stoljeća stradao je i sisački biskup Kvirin. Spominjanje biskupa Castusa u 249. godini svjedoči kako je Siscija, glavni grad rimske Panonije, u to vrijeme imao osnovanu biskupiju. Najpoznatiji sisački biskup bio je sv. Kvirin koji je stolovao od 284. pa sve do svoje mučeničke smrti 303. godine. Iz zapisa o životu i smrti biskupa Kvirina stoji kako je uhićen i poslan u Sabariju (mađarski Szombathely) gdje je, nakon što je odbio prinijeti žrtvu rimskim bogovima i tako se odreći svoje vjere, osuđen na smrt utapanjem u rječici Sibaris.
U zapisu o smrti sv. Kvirina stoji kako se tom prilikom dogodilo čudo. Bačen s mosta s privezanim mlinskim kamenom oko vrata, sisački je biskup ostao plutati na površini i dijelio blagoslov prisutnima. Kršćani u Sabariji čuvali su njegovo tijelo sve do kraja 4. stoljeća kada je prebačeno u Rim i pokopano u katakombama uz crkvu sv. Sebastijana, a 1140. godine preneseno u crkvu Majke Božje.
Nakon mučeničke smrti sveti je Kvirin slavljen po cijelom tadašnjem kršćanskom svijetu a stanovnici Siska prihvatili su ga kao svoga zaštitnika.
Danas je sveti Kvirin zaštitnik Sisačke biskupije i grada Siska, Krčke biskupije i grada Krka te jedan od zaštitnika Zagrebačke nadbiskupije. Posvećene su mu dvije župe, jedna u samome Sisku, druga u Zagrebu.
