Kao mladić stupio je u vojsku te je pao u zarobljeništvo. Bio je iskušavan patnjama i doživio je duboku nutarnju preobrazbu. Odlučio je da će svim silama raditi oko pomaganja siromasima i potrebnicima svake vrste. U 32. godini života postao je svećenik i posvetio se karitativnoj djelatnosti. Preživio je tešku bolest ali se još više posvetio siročadi.
Po mnogim je gradovima Mletačke republike podizao sirotišta i domove. Osnovao je redovničku zajednicu koju je nazvao "Družba slugu siromaka", u narodu poznatu pod imenom "Somaski", po mjestu gdje je nastala. I danas još postoje i djeluju.
