Kako u tom mjestu nije bilo škole, nije učio ni pisati ni čitati. Zato ga je pobožna majka uvodila u znanost svetaca. Kao dječak je bio vrlo pobožan pa je rado zalazio u crkvu i molio. U mladenačkoj dobi je prošao kušnje bolesti i nesreće te se zavjetovao Majci Božjoj da će postati Kapucin. I jedva su ga primili. I među braćom kapucinima nije bio baš cijenjen, ali su ga pripustili na zavjete. Povjerila mu je samostanska zajednica da vrši službu prošnje za potrebe braće, najprije u rodnome mjestu, a potom 40 godina u Cagliariju. Proseći fra Ignacije je i misionario: proučavao je ljude u vjeri i molio s njima. Narod ga je cijenio i volio. Papa Pio XII. ga je proglasio blaženim (1940.) i svetim (1951.).