Ostao je rano bez roditelja pa ga je odgajala rodbina. God. 1863. sudjeluje u pobuni protiv Rusije, bio je ranjen i zarobljen, noga mu je amputirana te je postao invalid. Otkrio je slikarski talent pa studira u Parizu i Münchenu slikarstvo. Vraća se kao tridesetogodišnjak u domovinu te svoje umjetničko stvaranje posvećuje slavi Božjoj.
Otkrio je bijedu ljudi pa im želi pomoći. Nadahnuo se sv. Franjom te je nosio sivi habit i nazivao se brat Albert. Zavjetuje se na franjevačko trećoredsko pravilo sv. Franje i osniva svjetovni institut-Sloga siromaha popularno ,,Družba Albertinaca". Osniva i ženski ogranak ,,Družba Albertinki". Umro je 1916. godine u svetištu koje je osnovao.
