Tim povodom izišla je nova pjesma Frame "Dođi i raduj se", a za Hrvatsku Katoličku Mrežu o mladima je govorio kočerinski župnik fra Mario Knezović. Između ostaloga je naglasio: "Mladi žele da ih njihov duhovni pastir razumije, da je dio njihovih priča, da je spreman zažmiriti na neke njihove trenutke slabosti, da nije neki policajac i supervizor Isusa Krista ovdje na zemlji, nego onaj koji uz sve svoje slabosti drugima pokušava biti barem mali primjer i kotačić u njihovim traženjima, da oni dadnu od sebe sve najbolje."
Pjesma s naslovom “Dođi i raduj se” nova je autorska pjesma Frame Kočerin. Za pjesmu je snimljen i video spot u izradi “DaVinci ART studija”. Redatelj i snimatelj spota je Danijel Ćavar. Tekst za pjesmu je napisao Jozo Mikulić, a pjesma je snimljena u “Studiju 3” Radiopostaje Mir Međugorje. Pjesmu sam nedavno predstavili, a ona je bila povod za razgovor s kočerinskim župnikom fra Mariom Knezovićem o 20 godina postojanja Frame Kočerin.
Fra Mario je s Framom (s)rastao, a i mnogi ga poznaju po radu s mladima i s framašima. “Već 20 godina radim s mladima, ne samo ovdje na Kočerinu. Prije toga dugo godina bio sam u Posušju, a jednim dijelom u Mostaru i Međugorju. To je jedan milosni dar koji Crkva ima. Jedan model koji je vjerojatno stigao po Božjem nadahnuću”, kaže fra Mario govoreći o Frami.
Za HKM prisjetio se i samih početaka Frame. “2000. godine tadašnji župnik fra Miro Šego okupio je prvu zajednicu mladih i oni su stvarali temelje, od statuta do pravilnika. No, oni ne žele omeđiti, biti nekakva papirnata institucija, nego više jedan stil opuštenog, ali odgovornog nasljedovanja Isusa Krista onako kako je to činio sv. Franjo kao savršen model”, istaknuo je fra Mario.
Svjestan je da mladi dolaze u Framu sa svim svojim i slabostima i talentima, ali i svojim zastranjenjima zbog kojih se kad-tad u Frami i pronađu.
Frama je započela s fra Mirom Šegom, a nastavili su lijepo raditi, kako kaže fra Mario, i fra Ivan Landeka, fra Mladen Vukšić, fra Goran Ćorluka.
2013. godine u Framu Kočerin došao je i fra Mario Knezović. “Tu sam šest ili sedam godina uz franjevački mladež. Oni su na Kočerinu zbilja aktivni. Nema pasivnog susreta mladih. Društveno su angažirani u raznim sekcijama: kreativnosti, humanitarnosti, sporta, dramskih predstava. Na Kočerinu se, naime, održava festival religiozne drame što je posebnost naše župe. To je prekrasan svijet mladih”, svjedoči naš sugovornik.
Toliko je pastoralnih ureda za mlade, a bojim se da je ostalo mnogo toga unutar ureda, a nitko ne želi izići u realan svijet i da s tim mladima provodi svoje vrijeme, pa možda gubi i živce
Naglasio je kako daje veliku podršku mladima. Također je istaknuo da Crkva daje načelnu podršku. “Pitanje je koliko su u stvarnosti svećenici spremni žrtvovati sebe i svoje vrijeme mladima. Sjećam se jedanput jednog predavanja svećenicima u Sisačkoj biskupiji. Postavio sam im pitanje jesu li spremni nakon 19 sati navečer pa sve do 22 dati svoje vrijeme nekome. Rekao sam im: ‘Ako niste, neću vam držati predavanje jer će biti uzaludno'”, kazao je fra Mario.
“Mladima moramo dati vrijeme i priliku. Baš te večernje sate kada ih je nemoguće u drugo vrijeme pohvatati. Na kraju umornog svećeničkog dana baš tada biti s njima u večernjim satima. To zahtijeva veliku energiju, ljubav, vrijeme, odricanje prije svega”, svjedoči.
Također je istaknuo kako su mladi puno bolji nego što mi odrasli zaslužujemo. “Mi pričamo o mladima, a ne pričamo s mladima. Mladi žele dijalog. Žele da ih njihov duhovni pastir razumije, da je dio njihovih priča, da je spreman zažmiriti na neke njihove trenutke slabosti, da nije neki policajac i supervizor Isusa Krista ovdje na zemlji, nego onaj koji uz sve svoje slabosti drugima pokušava biti barem mali primjer i kotačić u njihovim traženjima, da oni dadnu od sebe sve najbolje. Imamo mlade koji traže Boga i nigdje ne želim da se danas izgovara da oni ne žele Boga”, svjedoči.
“Mi odrasli moramo mladima pristupiti na autentičan životan način, a ne deklarativno po nekim dokumentima i sastancima koji se održavaju. Toliko je pastoralnih ureda za mlade, a bojim se da je ostalo mnogo toga unutar ureda, a nitko ne želi izići u realan svijet i da s tim mladima provodi svoje vrijeme, pa možda gubi i živce. Ali bez toga ploda nema!”, svjedoči.
