Fra Mario Knezović: Je li Bozanić trebao primiti Vučića?

Kad te u duši zaboli, kad ti postane mučno. To stanje vam je poznato. Meni je kao vjerniku, svećeniku i čovjeku mučan posjet Aleksandra Vučića Hrvatskoj. Nije mi mučan čisto iz političkih razloga, nije mi mučan kao susret Hrvatske i Srbije, jer treba razgovarati i Srbima treba poštovanje pokazati. Nije mi mučan ni samo zbog protekle agresije Srbije na Hrvatsku i BiH. Mučan mi je što je Vučić smjelo, ali očito pripremljeno, povezao Stepinca s Jasenovcem. Na pitanje o Stepincu on se, podlo i mučki, pravio kao da ne želi ništa reći, ali je sve rekao što je htio. U jednu rečenicu i u isti kontekst je stavio Jasenovac i Stepinca. Aluzija je jasna i nedvosmislena. Po njemu je Stepinac povezan uz Jasenovac, a to iz srbijanske nacionalističke perspektive znači da je blaženi Alojzije Stepinac zločinac. Nakon toga ga prima kardinal Josip Bozanić. Nakon te izjave, po mom mišljenju, nije to trebao učiniti. Bozanić je mogao poentirati i odgoditi susret zbog te izjave i tako spasiti ovo malo časti i obraza koje nam političari rasipaju. Mogao je biti velik. Mogao je i sebe upisati u red crkvenih velikana. Međutim, mogu razumjeti, meni inače dragoga i poštovanoga, Bozanića. On je u takvome stanju, zbog afera i raznih pritisaka iz vana i iznutra, da i nije, očito, mogao iz svoje pozicije drugačije. No, ne vidim nikakva razloga u tom ozračju primati Vučića, osim ako se htio ispovjediti i ispričati za nanesena zla nevinima. Ostalo je, od strane politike i vanjskih nalogodavaca, zloporaba vjerske ikonografije i službenika u ime naređenih političkih ciljeva. Bozanić je mogao poentirati, ali nažalost nije. Propustio je, košarkaški rečeno, zicer. Nedostajalo mu je Stepinčeve hrabrosti. Vjernički mu nije zamjeriti.