Njime se više skreće pozornost na sebe nego na Istinu jer se Istina od fanatika ne vidi. Fanatizam je velika opasnost za Istinu. Na njegovoj „mudrosti" ništa ne uspijeva.
Fanatizam se koristi emocijama. Dubina emocija nekog fanatika više govori o uvjerenju nego li o Istini. Fanatici toliko teže za osjećajima i izvanjskim dokazivanjem da im je čak i sadržaj sporedan. Uistinu ima i takvih koje s prva nije lako prepoznati. Potrebna nam je uvelike pomoć Božja, Mudrost i Njegov dar razlikovanja duhova.
Istinu se može naglasiti serijom modaliteta, no to ne uvećava Istine, nego joj pomaže da bude lakše prihvaćena. Srce treba pokrenuti snagom Istine, a ne tuđim uvjerenjima i tlapnjama. Uvijek me iznova zaprepašćuje nabujalost efekata kod fanatizma, emocije i nagoni te redukcija logike na korisno i isplativo u traženju Istine. Događa se i gore od toga – korištenje Istine u svrhu potkrepljivanja vlastitih uvjerenja koja se nerijetko služe i agresijom i terorom. Plod nekontroliranog fanatizma rađa terorizmom.
Fanatik ubija sve koje ne može uvjeriti. On se služi i verifikacijom. Verificirati za fanatika znači, pod svaku cijenu učiniti da nešto postane istinito. Uvjerenje fanatika je slab nadomjestak za dokaz i logiku, ali je u mnogim skupinama pa i na našim prostorima najučestalije. Jao onome na kojem se fanatik uči demonstrirati istine. Jedino što nam preostaje učiniti jest uložiti sve napore da pobjedi Istina, a ne mi.
Danas se nažalost kod mnogih događa da im misli kreću nesretnim pravcem. Prazna metodologija, obmanuta apologetika i bolesna mistifikacija nisu putovi do Istine i Mira. Ne smije ni većina ni manjina, koliko god bila elitna, zamijeniti hladan i trijezan um. Zapravo, sve je u biti tako jednostavno. Od svih strasti, strast za Istinom je jedino opravdana ako je...
...Ljubav.
