Pretpostavka je tome prava spoznaja Mira i korištenje prikladnih sredstava za njegovo ostvarenje. U konačnici Mir je Bog, a mirotvorstvo slobodno prihvaćanje i dopuštanje Bogu da našom suradnjom pomiruje svijet.
To je proces koji dotiče svakog čovjeka i trajati će kroz cijelu povijest. Njegov kraj dolazi tek kad „Bog bude sve u svemu" (1 Kor 15,28). Unatoč svim našim ljudskim padovima i promašajima, Mir nam uvijek stoji na dohvat ruke, jedino što su nažalost mnogima ruke „zavezane".
To je onaj Mir „koji svijet ne može dati" (Iv 14,27). Nešto je drugo potrebno da bi se takav Mir mogao živjeti, jer on kod svakog čovjeka „počinje u njegovom Srcu" (Lj. Rupčić). Treba imati hrabrosti otvoriti se Bogu Mira, a tada i mirotvorstvo kao odgovor iz nas otvara mjesto susreta u našem Srcu.
Mir je uvijek Dar Neba, stoga s pravom kažem da ne postoji prirodni mir. Ljudi krivo misle da je povratak prirodi povratak Miru. Priroda i Mir nisu jedno te isto, ali ljube jedno drugo. U svemu tome bitan je čovjek, jer ako on odbije ili izgubi Mir, gubi ga i priroda. Svijet je samo slika čovjeka, a taj svijet danas ima golemu potrebu za Mirom...
...a užasnu nesposobnost da ga ostvari.
