Draga braćo i sestre, dragi hodočasnici, u ovo drago hrvatsko svetište Gospe Sinjske došli smo uoči blagdana Uznesenja BD Marije donoseći joj u molitvama svoje osobne brige, radosti, zahvale i molbe, kao i potrebe naših hrvatskih katoličkih obitelji, ali i čitave naše nacije... Već 302 godine naš narod hodočasti Gospi Sinjskoj zahvaljujući njezinom zagovoru po kojem smo se čudesno obranili od vanjskih neprijatelja koji su nas htjeli porobiti, ali utječući joj se u zaštitu moleći ju da nas i danas štiti i pomogne nam u brojnim poteškoćama i iskušenjima, kojih ne nedostaje. Oni koji ne vjeruju i ne razumiju motive naše molitve, pitaju se zašto se mi okupljamo u tako velikom broju baš oko BD Marije, i to na blagdan njezina uznesenja na nebo? Riječ Božja odgovara nam na to pitanje da i nas, koji vjerujemo, utvrdi u istini i produbi našu vjeru.
U čitanju iz Knjige ljetopisa govori se o kralju Davidu koji daje unijeti Kovčeg Gospodnji u šator sastanka uz radosno pjevanje. Slika kovčega koji se još naziva i kovčegom saveza, jer su u njemu bile pohranjene ploče s deset Božjih zapovijedi, u novom zavjetu slika je koju crkveni oci i teolozi rado upotrebljavaju za Mariju. Nazivaju je i "škrinjom zavjetnom", kako ju zazivamo i u litanijama lauretanskim. Dok je starozavjetni kovčeg saveza nosio ploče s Božjim zapovijedima, Marija je u svom krilu nosila samog Zakonodavca, Krista Gospodina. On je donio i sklopio novi savez u svojoj krvi, savez Boga i ljudi koji je neraskidiv i vječan. A to je omogućila upravo Marija, to se dogodilo po njezinom prihvaćanju Božje volje. I mi smo pozvani odgovoriti svojim pristankom na Božju volju da Gospodin može doći i k nama i sklopiti s nama svoj vječni savez. Ključ je u pristanku, u prihvaćanju. Marija je imala povjerenja u Boga i prihvatila je što je on tražio, a mi se često ispričavamo raznim izlikama jer nemamo dovoljno povjerenja. Zato je Marija naša učiteljica, mater et magistra, ona nas svojim primjerom poučava da se otvorimo Bogu i njegovim planovima s nama.
U evanđelju nam sveti Luka donosi zanimljivu kratku zgodu iz Isusova života. Neka je žena bila toliko zadivljena Isusovim djelima i riječima da je uskliknula: "Blažena utroba koja te je nosila i prsi koja si sisao!" Bila je to pohvala upućena direktno Mariji, majci Isusovoj, ali zapravo još više indirektno samom Isusu. No, Isus to koristi da bi poučio svoje učenike te kaže: "Još blaženiji oni koji Božju riječ slušaju i čuvaju je!" Premda se čini da Isus svoje učenike koji ga slušaju i vrše ono što je Božja volja uzvisuje iznad Marije, jer moglo bi se reći kako nije njemu stalo na prvom mjestu do samog tjelesnog života koji je primio u majčinu krilu, u njezinoj utrobi i bio othranjen na njenim prsima, već je njemu do duhovne veze koja čovjeka povezuje s Bogom, ovo su zapravo riječi najveće pohvale koju Isus izriče upravo svojoj majci - jer ona je Riječ Božju ne samo tijelom začela i rodila, nego najprije slušala svojim srcem i duhom, prihvatila svojom voljom te njegovala svojom vjerom i beskrajnim povjerenjem. Kako lijepo reče sveti Augustin za Mariju: prius mente quam ventre concepit - prije je začela duhom nego utrobom. Što mi možemo naučiti od Marije?
Sveti Papa Ivan Pavao II. u dokumentu o molitvi krunice govori kako svima nama treba poći u Marijinu školu da bismo naučili promatrati lice Kristovo. Kontemplirati lice Spasiteljevo doista prva je imala povlasticu upravo Marija, koja ga je promatrala kad se rodio, kad je odrastao, kad je hodočastio s njom i sa svetim Josipom u Hram, kad je u Kani Galilejskoj na svadbi na njezinu riječ pomogao siromašnim mladencima, kad je nosio križ penjući se na Kalvariju, kad je visio na križu, kad joj je bio položen mrtav u krilo i kad je uskrsnuo. Ona ga najbolje poznaje te može i nas uputiti u poznavanje Krista. Jedna naša euharistijska pjesma lijepo pjeva: "tko kuša taj tek pravo zna što znači ljubav Gospodnja". Kušati svaki dan blizinu Gospodnju i hraniti se njegovom ljubavlju i prijateljstvom prva je iskusila Marija, a ona to iskustvo želi prenijeti i svakome od nas. Sveti Pavao u poslanici Korinćanima raspravlja o uskrsnuću i kaže da će se tada "raspadljivo obući u neraspadljivo i smrtno u besmrtno" jer je Kristova pobjeda iskapila smrt te je ona izgubila svoj otrovni žalac. To se ostvarilo ne samo na Kristu, nego i na Mariji. Ona je prvi čovjek nakon Bogočovjeka Krista koja je i tijelom i dušom uskrsnula tj. uznesena na nebo. Smrt je pobijeđena, s Kristovim uskrsnućem smo i Marija ali i svi mi pozvani na nebeski vječni život koji u Bogu više nikad ne prestaje. To je potpuna novost, veliki obrat. Za nas smrtne ljude to Marijino iskustvo nije dohvatljivo jer ona je jedinstvena u tome, od svih ljudi prva uskrišena. Pa ipak već po krštenju svi smo mi, kako uči sv. Pavao, ukopani u smrt i uskrišeni na život jer smo premda u zemaljskom, propadljivom tijelu započeli nebeski, nepropadljivi život.
Taj preokret u mnogim svojim ljudskim događajima i mi smo iskusili i možemo reći da nas takvi događaji uvode u predokus nebeskoga života. Na primjer kada se dijete rodi, nije li to radosni događaj koji roditeljima mijenja njihov život i preobražava ga? Zar nije mnogo takvih trenutaka doživljaja za koje kažemo da su nas iznenadili i ispunili nekim posebnim ganućem bilo radošću bilo žalošću? Kad nam umre netko drag, tada smo jednako iznenađeni jer smo pred novim poglavljem života koji ne razumijemo. U takvim se momentima najbolje doživi da je naš život u ruci Božjoj.
Ali i čitav narod ima i pamti takve događaje koji znače neki novi početak, koji su iznenađenje i koji nam mame suze i diraju nas duboko u dušu. Nedavno smo proslavili 22. godišnjicu oslobođenja i kraj Domovinskog rata. Sjećam se i sam koliko je ljudi to doživjelo plačući od radosti i ganuća. Sjetimo se i 16. studenoga 2012. kad su oslobođeni naši generali u Haagu, kako je narod plakao od sreće jer je pobijedila pravda. Takav i daleko veći je dogadaj uskrsnuće i uzašašće na nebo. Gospodin Isus je uzašao na nebo, a Marija je bila uznesena - jer nju je Bog svojom milošću obdario uskrsnućem. Uskrs je velika tajna ali i najveća naša radost jer je naša nada u vječni život po Kristovu uskrsnuću i po Marijinom uznesenju - postala realnost. Ono što je izgledalo nemoguće postalo je s Kristom moguće. Tako mnogi naši snovi, mnogi ideali, koji mnogima izgledaju nemogući, postaju mogući.
Recimo, stvaranje samostalne hrvatske države - mnogi su mislili da je to nemogući cilj, da će, kako je jedan „rukovodilac" izjavio, prije Sava poteći uzvodno negoli što će Hrvati dobiti državu. Pa ipak je taj san ostvaren. Dakako, u okolnostima koje su pomogle, s vodstvom koje je to znalo iskoristiti i ponajviše s jedinstvom cijeloga naroda koji je disao kao jedan i bio spreman na najveće žrtve, pri čemu na prvom mjestu mislim na hrvatske branitelje koji su svojim životima i svojom krvlju obranili i oslobodili našu domovinu. Možemo reći da je uskrsnula naša Hrvatska. U njezin su se uskrsnuli život ugradili svi oni hrvatski branitelji koji su tijekom tolikih stoljeća branili domovinu, kako pjesma pjeva, „krst časni i slobodu zlatnu". I sinjski vojvode, alkari i alkarski momci 1715.; kao i branitelji Gvozdanskog 1758. i Siska još 1593, ali dakako i branitelji Vukovara 1991., medu njima i pripadnici HOS-a koji tada nisu nikome smetali, kad su ginuli za domovinu... A danas? Što nas danas vodi u život uskrsnuća?
Braćo i sestre, mi smo i samo mi koji postojimo, zalog budućnosti kako nas samih, tako i naših obitelji i cijele domovine. U nama je dar Duha Svetoga, i on nas čini živima za Boga, on koji je oživio Krista oživjet će smrtna tijela naša... Jer ako nemamo Duha Kristova, nema u nama života. To je ona prava novost za koju živimo. Da s Marijom i mi budemo dionici Kristova uskrsnuća. Uskrsnuća već u ovom životu za vječni život, život u istini i pravednosti. Ta novost je moguća! To nam danas govori konkretan primjer Marijina iskustva!
Marija je "kovčeg novoga saveza" jer s njom je na svijet došao Spasitelj. Ona nam ga je donijela. Zato je blažena, ali još više jer je Božju riječ slušala i čuvala. Ona želi da i svi mi pođemo u njezinu školu te prijeđemo iz raspadljivosti u neraspadljivost, iz smrti u besmrtnost. Gospo Sinjska, moli za nas, za svakoga od nas koji te častimo i tebi se utječemo! Moli za naše obitelji, za otvorenost radosti života! Moli za ovu sinjsku krajinu i našu domovinu Hrvatsku jer ti si naša Najvjernija majka i Odvjetnica Hrvatske, ti si Kraljica Hrvata, Duša duše hrvatske, Gospe Sinjska, naša mati! Amen.
Mons. Vlado Košić, biskup sisački
