A to je moguće samo ako se čovjek okrene molitvi, postu, pokori, pomirenju s Bogom i drugim čovjekom. Drugim riječima, ako Bogu vrati prvo mjesto koje mu i pripada i ako se oslobodi svakog oblika pogubnog bezboštva, ali isto tako ako se odrekne sebične samodostatnosti i u ljubavi prihvati drugog čovjeka. Bezboštvo i egoizam dvije su otvorene rane na bolesnom tijelu današnjeg čovječanstva koje nerazdvojivo idu zajedno i prijete da čovječanstvo strovale u propast.
Gospa svojom majčinskom ljubavlju želi liječiti te rane i zato uporno moli i poziva. Ona oko koje se u molitvi okupljala prva zajednica Isusovih učenika ne želi ni danas ništa drugo, već pokrenuti Crkvu, ražariti njezinu vjeru i uliti joj duh molitve, kako bi mogla biti ono što Isus od nje očekuje: sol zemlji i svjetlo svijetu. A kako reče papa u miru Benedikt XVI.: «Samo je Crkva koja moli otvorena. Samo ona živi i poziva ljude, ona daruje zajedništvo i prostor tišine istodobno» (J. Ratzinger, Bog je s nama, str. 95). Takva Crkva okuplja se u Međugorju, vjeruje i moli te time daje nadu svijetu. To je istina o Međugorju, ali to je istina i o današnjem svijetu. A budući da ta istina ima oblik poziva i poticaja, ona još uvijek nije zaključena, već čeka odgovor, od tebe i od mene, čeka odgovor cijele Crkve i svijeta. Amen.
Više propovijedi možete pronaći OVDJE
