“Vratite se, dječice, u ljubavi Bogu koji je vaš mir.”
U samo jednoj rečenici posljednje međugorske poruke možda je sažeto sve ono što danas živimo. Jer ovo više nije samo kriza politike, ekonomije ili sigurnosti. Ovo je prije svega kriza duše. Kriza čovjeka koji je izgubio mir jer je izgubio Boga.
Europa koja je stoljećima gradila svoje katedrale prema nebu danas se srami vlastitih korijena. Kontinent koji je nastao na kršćanstvu danas iz svojih ustava, škola i javnog prostora briše Boga kao da je upravo On problem modernog čovjeka. U ime napretka ismijava se molitva, proglašava zastarjelom obitelj, a sve što je nekada bilo sveto postaje predmet ruganja i dekonstrukcije.
I dok Europa ubrzano prazni crkve, Međugorje već više od četrdeset godina puni ispovjedaonice.
To nije slučajno.
Jer Bog nikada ne bira moćne centre svijeta kada želi poslati poruku čovječanstvu. Nije izabrao velike političke centre ni moćne metropole. Izabrao je malo hercegovačko selo, kamen, krunicu, post i jednostavan narod koji je kroz povijest znao i gladovati i krvariti, ali nije zaboravio kleknuti.
Zašto baš naš narod?
Možda upravo zato što smo kroz povijest previše puta ostajali bez svega osim vjere. Narod koji je preživio križne puteve, logore, ratove i progone zna da postoje trenuci kada čovjek više nema na što osloniti glavu osim na Boga. Dok su drugi gradili ideologije, Hrvati su po podrumima molili krunicu. Dok su mnogi odustajali od križa, hrvatske su majke njime blagoslivljale svoju djecu prije odlaska u rat.
Zato Međugorje nije samo mjesto ukazanja. Ono je podsjetnik da Bog nije zaboravio ovaj narod.
I možda upravo zato danas toliko smeta.
Jer svijet koji želi čovjeka bez identiteta ne podnosi mjesta gdje se ljudi vraćaju Bogu. Svijet koji nameće nove ideologije ne može razumjeti narod koji još uvijek vjeruje u svetost života, obitelji i vjere. Zato se danas pod krinkom tolerancije sve agresivnije nameće jedna nova kultura u kojoj je dopušteno gotovo sve - osim javno živjeti kršćanstvo.
Danas nije problem ako netko nameće ideologiju djeci kroz medije, škole ili javni prostor. Problem postaje onaj tko klekne na ulici i moli. Problem postaje majka koja želi zaštititi dijete. Problem postaje čovjek koji javno kaže da vjeruje u Boga.
A upravo zato su međugorske poruke danas važnije nego ikad.
Gospa ne poziva na mržnju, sukobe ni podjele. Ona ne poziva na politiku. Ona poziva na obraćenje. Na post. Na molitvu. Na mir srca. Jer zna da čovjek bez Boga prije ili kasnije izgubi i sebe i granice između dobra i zla.
Možda zato danas toliko ljudi dolazi u Međugorje slomljeno, izgubljeno, prazno - a vraća se s mirom koji nisu pronašli nigdje drugdje.
U vremenu kada Europa traži spas u ideologijama, tehnologiji i kontroli čovjeka, Gospa iz Međugorja i dalje ponavlja gotovo dječje jednostavne riječi:
“Vratite se Bogu.”
I možda je upravo u toj jednostavnosti odgovor na sav nemir vremena u kojem živimo.
Marina Župan/Medjugorje-info.com
