Ipak su revno tražili odgovore na iskonska pitanja ljudskoga roda: Odakle dolazimo, zašto živimo na ovoj zemlji, koji je smisao našega života i što nas čeka iza smrti? Njihova su srca bila prazna, nemirna i tjeskobna, jer nisu mogli naći pravi odgovor na životna pitanja. Prvi svjetski rat zatekao je Maksa u Indoneziji, gdje je i umro 1818. Nakon njegove smrti našli su kod njega jedno pismo, što ga je poslala žena iz Europe.
"Dragi moj Maks! Mi smo zajednički posvuda tražili ključ što bi nam riješio probleme života i smrti, ali ga nigdje nismo našli. Nadali smo se kako će nam taj ključ dati moderna filozofija i znanost, ali smo se prevarili. Međutim, ja sam ga našla, a taj se ključ zove Isus Krist. On u svom evanđelju rješava sve probleme života i smrti – dobra i zla, istine i laži, vremena i vječnosti. Stoga, dragi Maks, čitaj revno i pobožno sveto evanđelje i čvrsto se drži Krista!" Pjesnik je poslušao svoju ženu i poslije godinu dana smireno umro s križem u ruci. "Mnogo knjiga - mnogo briga! A za spasenje je potrebna samo jedna knjiga, a ta se zove Isus Krist!" (Angelus Silesius)
