Pošla je stoga biskupu da se posavjetuje. Biskup joj reče: „Draga gospođo, Vi možda vjerujete iluzijama. Morate znati da samo ja kao dijacezanski biskup odlučujem jesu li vaša viđenja istinita ili lažna.“
„Znam, preuzvišeni.“
„To je moja odgovornost, moja dužnost.“
„Naravno, preuzvišeni.“
„Onda, postupit ćete kako vam kažem?“
„Hoću, preuzvišeni.“
„Kod sljedećeg ukazanja, morate provjeriti ukazuje li Vam se doista Bog.“
„Kako ću to provjeriti, preuzvišeni?“
„Recite Bogu: Objavi mi osobne i javne grijehe moga biskupa. – Ako Vam se ukazuje Bog, on će vam reći moje grijehe, Vi ćete doći i osobno mi ih priopćiti.“
„Postupit ću tako, preuzvišeni“, reče žena.
Mjesec dana kasnije najavi se ona biskupu, on je primi i upita: „Je li Vam se Bog ponovo ukazao?“
„Mislim da jest, preuzvišeni.“
„Jeste li pitali kako sam vam zapovijedio?“
„Jesam, preuzvišeni.“
„Što je Bog rekao?“
„Rekao mi je: Reci svome biskupu da sam zaboravio njegove grijehe.
