Meni osobno najljepše vrijeme u liturgijskoj godini. Možda zato što je tako jako obilježeno hodom, pripremom, rastom, obiteljskom molitvom. Sviđaju mi se i liturgijska obilježja adventa: mise zornice, adventski kalendar i adventski vijenac. Nažalost, kao i sve vrednote današnjice i obilježjima Adventa se pokušava oduzeti pravi smisao. Na koji način? Prije svega oduzimanjem ili iskrivljavanjem njihove simbolike i sadržaja. Rekli smo već prije da je Došašće vrijeme pripreme, vrijeme hoda. Zato se prave adventski kalendari da se kroz konkretne nakane još više konkretizira hod kroz svaki dan. Zato se ide na Mise zornice – da se pokaže iščekivanje Svijetla i jača snaga volje kojom se odupire slastima mraka (toplini postelje). Advent se zato obilježava LJUBIČASTOM bojom koja je boja pokore, žrtve... Novi život se uvijek rađa iz žrtve. Dijete se rađa iz porođajnih bolova. Svaki duhovni rast događa se kroz odricanje, post, molitvu i žrtvu. Tako se Božja snaga utjelovljuje u našoj slabosti. Advent upravo ima taj smisao da nam kroz pokoru i odricanje pomogne ŽIVJETI vjeru, utjeloviti VJERU. To kaže i Gospa u zadnjoj poruci Mirjani od 2. prosinca: „Djeco moja, živjeti moga Sina znači živjeti Evanđelje. To nije lako. To znači ljubav, oprost i žrtva. To pročišćava i otvara Kraljevstvo.“ Božić je utjelovljenje Božjeg Sina. Božić se događa samo onda kad se i u nama rodi Božje Kraljevstvo, a ono se pročišćava i otvara kroz LJUBAV, OPROST i ŽRTVU. Tome služi Advent. Advent je hod kroz pokoru do pročišćenja, do otvaranja Kraljevstva u nama... Konzumističko-popularistička kultura ne vidi ovaj duboki liturgijsko - katolički smisao ovog vremena. Nema unutarnjeg hoda nego je jedini cilj povećati kupnju i zaradu do Božića. Ići na najdublje čovjekove potrebe: potrebe za puninom, toplinom, obitelji i sve to iskoristiti da se jadnom čovjeku ionako prazan džep još više isprazni. Zato ga se već početkom prosinca želi zaslijepiti šarenilom lampica, Božićnih ukrasa, Božićnih sajmova... Na sve strane odjekuju Božićne pjesme, reklame... Kao da je Božić već tu, a ne kao da ga se preobrazbom i obraćenjem vlastitog života treba utjeloviti.
Posebno osiromašenje simbologije i smisla Adventa vidljivo je kroz izradu adventskih vijenaca. Danas su to više ili manje nekakve umjetničke kompozicije. Namjerno sam upotrijebila riječ KOMPOZICIJA. To je zato da pokažem razliku od onoga što bi trebao biti ADVENTSKI VIJENAC. U pravom, klasičnom adventskom vijencu svaka stvar ima svoj razlog i smisao, jasnu simbologiju i jasnu poruku koja nas upućuje kako proživjeti ovo vrijeme do Božića. Pa evo za podsjetnik svima nama navodim što o tome kažu stručnjaci:
Simbolika adventskog vijenca
Adventski vijenac čine dva temeljna simbola - krug i svijeće, odnosno svjetlo. KRUG ILI PRSTEN bez početka i kraja shvaća se kao simbol vječnosti i vjernosti. Adventski vijenac tumači se kao znak Božje vjernosti zadanim obećanjima. Ponekad se adventski krug tumači kao krug zemaljski s četiri strane svijeta. Vijenac je u antičko vrijeme predstavljao znak pobjede i u kršćanstvu je postao znak po Kristu dobivenoga spasenja. ZIMZELENO GRANJE upućuje na život koji ne prestaje, na život vječni. Ove grane podsjećaju i na Isusov ulazak u Jeruzalem, kada ga je narod pozdravljao. SVJETLO SVIJEĆA označava dolazeće svjetlo Isusa. Adventske svijeće, izvorno crvene i bijele boje, upućuju na Isusovu žrtvu i pobjedu. Prema dugoj tradiciji na vijenac su se stavljale tri ljubičaste svijeće, znak pokore i obraćenja kao pripreme Isusova dolaska, i jedna ružičasta koja se palila kao izraz radosti zbog Isusova rođenja. Prema jednoj tradiciji prva svijeća nazvana je prorokova svijeća, druga betlehemska, treća pastirska, a posljednja svijeća anđela. Postupno paljenje svijeća znak je približavanja Božića. (više o tome na http://hr.wikipedia.org/wiki/Adventski_vijenac )
Ovo navodim jer mislim da je od posebne važnosti vlastitoj djeci prenositi ispravnu katoličku pozadinu stvarnosti koju žive. Danas kad je ionako sve prepuno simbola tame i zloga (od crtanih filmova, pjesama, reklama…), ne smijemo dopustiti da nam ukradu simbole dobra, poput sv. Nikole kojeg uporno zamjenjuju Djedom Božićnjakom, i koji kao nosi darove i umjesto malog Isusa. Odnosno, malog Isusa u Božiću svijeta uopće nigdje nema. Svijetu je važna samo bogato okićena jelka i pokloni, bez štalice…
Više o sv. Nikoli možete naći na (http://www.prevare.info/02Top10/03_SvetiNikola.html, a radni list za adventski vijenac ovdje: http://www.activityvillage.co.uk/advent-wreath-printable-activity
Ljudi nade
Ne dozvolimo da nam svijet oduzme Nadu i Ljubav. Da nam svijet oduzme Božić. Gospa i u poruci Mariji 25. studenog 2014. kaže: „Budite nositelji radosne vijesti i ljudi nade.“ A u poruci Mirjani od 2. prosinca 2014. čak dva puta ponavlja: „Zato, ne gubite nadu, već me slijedite.“ Vjerojatno vidi pritiske pod kojima živimo, nepravde, neimaštinu, laži, manipulacije, patnju i nesreće... Bez molitve i posta nećemo shvatiti smisao svega toga, nećemo vidjeti tko smo i kamo treba ići. Ako ne vidimo smisao, nećemo imati nadu. Ako nemamo snagu molitve i posta, nećemo imati nadu. Zato Gospa kaže: „Iskrena molitva, koja nije samo riječi već molitva koju srce govori, će vam pomoći. Također i post, jer to je još ljubavi, oprosta i žrtve.“ Možemo dakle reći da nas Gospa poziva na molitveni hod i post kroz Došašće. Da nas poziva da živimo njezine poruke, da živimo Evanđelje. Samo će življeni život donijeti Život na Božić. „Moj ljubljeni Sin misli na vas kao što je uvijek mislio. Vjerujte mu i živite ga.“ (2. prosinac 2014.)
Ne dopustimo da nam serviraju virtualni Božić, kroz gotovu ukrašenu jelku, napravljene aranžmane, otpjevane Božićne koncerte, Božićne filmove... Sve to nije Život i ne daje Život. Božić moramo proživjeti kroz naše tijelo. Kroz naša rana ustajanja, obiteljske molitve, našu kupovinu, naše kićenje bora na Badnjak, našu ispovijed, našu žrtvu i odricanje, našu pomoć potrebitima, naše darovano vrijeme za dobrobit zajednice... Dokle god bude ljudi koji su spremni živjeti Život i dati svoj život za druge, ima nade! „Zapamtite, jer kažem vam ljubav će pobijediti.“ (poruka Mirjani od 2. prosinca)
