Stoga ne iznenađuje plan župe Međugorje da se o spomenu na 77 godina od ubojstva hercegovačkih franjevaca, podigne spomenik njima u čast. Radi se o fratrima koji su rodom iz međugorske župe ili su zadnjih godina djelovali u Međugorju. Važno je istaknuti i kako je ovaj planirani spomenik prvi spomenik na razini Hercegovačke franjevačke provincije koji se podiže fratrima, žrtvama 2. svjetskog rata i poraća.
SKULPTURA POSVEĆENA SEDMORICI FRANJEVACA
Skulptura će biti posvećena sedmorici franjevaca: petorica su rodom iz župe Međugorje, i to su: fra Jozo Bencun, fra Marko Dragićević, fra Mariofil Sivrić, fra Grgo Vasilj i fra Jenko Vasilj. Šesti franjevac je fra Križan Galić koji je bio na službi u Međugorju kad je ubijen, a sedmi je fra Bernardin Smoljan koji je ubijen u Mostaru, ali koji je bio župnik u župi Međugorje te je sa župljanima sagradio križ na Križevcu i započeo gradnju nove župne crkve.
U raspisanom natječaju za autora skulpture pobijedio je prijedlog akademskog kipara i prof. likovne kulture Tonija Kozarića koji živi u Ljubuškom, a radi u Majčinom selu u Međugorju. Do sada se predstavio slijedećim djelima: Bogorodica s djetetom, vrt Novicijata na Humcu, Ljubuški, Oltarni mozaik Posljednje večere, kapelica u Crnim Lokvama, Široki Brijeg, Oltarni mozaik, oltar i ambon u crkvi u Vitini, križne postaje na Klobučkom brdu, oltarni mozaik u kapelici Majčinog sela, Međugorje, Gospin kip u crkvi u Kostajnici, Konjic, Kip za FRAMA FEST 2017. Mostar i kip sv. Ivana Pavla II. u župi Pothum kod Livna. Njegov najnoviji rad su gipsane ploče s likom Gospe i sv. Josipa te postaje križnog puta za Poljski hodočasnički dom u Međugorju.
OPIS SKULPTURE
Tonijev rad odlikuju čvrste, realistične linije prikaza, naglašena jednostavnost i čistoća izražaja koja odbacuje suvišno, koncentrirajući se na poruku koju želi prikazati svojim djelom, a koja je obično pojačana različitim simbolima ili motivima iz okoline koji su povezani s prikazanim sadržajem. Sakralna umjetnost je dio njegove prirode i plod je njegove osobne vjere koju izražava osobnim rukopisom i u skladu s vremenom i prostorom u kojem će se djelo nalaziti.
Autorova umjetnička ideja bila je predstaviti likove franjevaca u radosnom zanosu Vječnog života, dok svojim tijelima čine oblik križa – simbola muke i patnje, ali i vjere i nade koji najbolje dočarava priču hercegovačkih franjevaca. Valovitim prikazom postolja koji se spaja sa habitima sedmorice franjevaca koji kao da izranjaju iz njega Toni je želio dočarati način na koji su neki od franjevaca pogubljeni bacanjem njihovih tijela u rijeku Neretvu.
Prvi, najniži lik je fra Jozo Bencun. On u rukama drži kapljice krvi koje padajući na tlo postaju sjeme koje klija i iz kojeg se rađa novi život, simbolizirajući tako onu vječnu istinu kako je krv mučenika zapravo sjeme novih kršćana. Iznad njega je fra Marko Dragičević koji u ruci drži knjigu. Knjiga simbolizira njegovu titulu doktora i zvanje predavača na Franjevačkoj gimnaziji u Širokom Brijegu. Na vrhu skupine je fra Bernardin Smoljan koji u rukama drži malu verziju križa na Križevcu čiji je bio graditelj.
Skupina franjevaca stoji na podnožju koje je u obliku kocke – ona simbolizira pripadnost Hrvatskom narodu. Kocka je omotana bodljikavom žicom, simbolom terora, koja puca na mjestima na kojima se rađa novi život iz sjemena mučeništva.
Korištenje simbola je namjerno kako bi se pomoglo gledateljima prepoznati o čijem se liku u skulpturi radi. U svrhu toga Toni se trudi i vjerno skinuti stvarne portrete prikazanih franjevaca koje kopira s njihovih fotografija. Želja mu je da se ne zapamti samo njihovo ime nego i da njihov lik, njihova lica ostanu zapamćena u vremenu.
SVEČANO POSTAVLJANJE
Spomenik ubijenim fratrima Međugorske župe bit će postavljen pored temelja stare crkve, 24. srpnja 2022. na uočnicu župnog patrona sv. Jakova apostola. Bit će izljeven u bronci i postavljen na kameni blok, malo podignut od tla kako bi se stekao dojam da cijela kompozicija lebdi. Na taj način bi se uklopila u jednostavan i čist posvećeni ambijent temelja stare crkve i drvoreda kružnog toka.
Ovim spomenikom, župa Međugorje i mnogobrojni hodočasnici koji će, nadamo se, nastaviti dolaziti u Međugorje, dobiti će još jedno lijepo molitveno mjesto koje će ih svojom porukom podsjećati kako nijedna patnja, križ ili mučeništvo po snazi Isusova križa nije uzaludno nego stvara sjeme za nove vjernike, nove kršćane. A oni su nam u današnjem svijetu bez Boga itekako potrebni.
Paula Tomić
