HRAM DUHA
Ni nakon Uskrsa, ni nakon što su vidjeli Isusovo uzašašće na Nebo, apostoli se nisu puno promijenili. Vidimo ih i dalje ustrašene, izgubljene, nejasnih ideja, zatvorene u ljudska mudrovanja. U strahu od Židova, zatvorili su se u kuću Cenacola zajedno s Marijom i okrenuli se molitvi. Na dan Pedesetnice, znamo svi što se dogodilo. Sišao je na njih Duh Sveti i potpuno ih preobrazio. Oni isti ustrašeni ljudi bez rječitosti i vizije, postadoše veliki propovjednici, čudotvorci, neustrašivi svjedoci Isusovog evanđelja; vjerni Učitelju kroz ostatak svojeg života, nasljedujući ga i u mučeničkoj smrti. Vidimo dakle da ono što uistinu mijenja čovjeka nije niti znanje, niti ono što je vidio i iskusio, nego je to nazočnost Duha Svetoga u njegovom srcu.
Život apostola, prvih mučenika i prve crkve prepun je izvještaja o djelovanjima Duha. Dapače sv. Pavao dijeli ljude na duhovne i tjelesne i govori kako je tjelesnim ljudima teško govoriti o stvarnostima duha. (usp. I ja braćo, nisam mogao govoriti vama kao duhovnima, nego kao tjelesnima, kao nejačadi u Kristu. 1 Kor 3,1) Sv. Pavao nam nadalje otkriva da je svaki čovjek zapravo Božji hram u kojem prebiva Duh Božji. I pošto je hram Božji svet i mi smo sveti! (usp. Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. … Jer hram je Božji svet, a to ste vi. 1 Kor 3, 16.17)
Što nama to danas govori? Govori nam da smo mi zapravo itekako uronjeni u duhovnu stvarnost. Naša tijela i naša srca su samo materijalni, tjelesni hramovi koje zapravo pokreće duh koji u njemu prebiva. Nažalost mi, današnji ljudi tu duhovnu stvarnost tako često zaboravimo, dapače, svijet čini sve kako bi na to zaboravili, zatvarajući nas u tijelo, tjelesne užitke i probitke. A zapravo sva stvarnost koja je oko nas; i politika i moda i mediji i ekonomija i odgoj… sve je to odraz duha i duhovne stvarnosti koja se iz naših srca na određeni način utjelovljuje.
ZABORAVLJENA DUHOVNA STVARNOST
Naši stari itekako su dobro znali da se nama nije „boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništva, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnog svijeta, protiv zlih duhova po nebesima“. (usp. Ef 6, 12) Mi to ovdje u Hercegovini još tako zorno možemo vidjeti kroz ovo vrijeme tzv. Misa na grobljima na kojima se zapravo obavlja blagoslov usjeva i polja. Prije same svete Mise svećenik čita snažne zagovorne molitve protiv različitih prokletstava, nedaća, nepogoda; razbija sile tame koje su se okrenule protiv ljudi i prirode kako bi uništile život i plodnost Božjih stvorenja. Kroz ove stare, već pomalo zaboravljene i „reda radi“ obavljene obrede vidi se životvorno iskustvo koje je Crkva nekada imala – jer je snažna bila svijest da smo mi kršćani zapravo u duhovnom ratu, za naše duše i za ovu zemlju! Gledajući samog svećenika koji je te snažne riječi otklinjanja i sam nekako nesigurno izgovarao, te podsmješljive odgovore vjernika – vidljivo je bilo da smo mi tu istu svijest davno izgubili. Modernom čovjeku ove svete riječi duhovne zaštite i molitve Božjem Duhu izgledaju smiješne, a s druge strane na velika vrata pušta u svoj hram, u svoje srce različite demonske duhove bez imalo promišljanja.
ZLO AKTIVNO RADI OKO NAS
U duhovnom životu ne postoji praznina. U našim dušama ne postoje prazna mjesta. Ako nisu ispunjena Duhom Božjim, u nama se nastanjuje duh svijeta ili još gore demonski duhovi. Vidljiva stvarnost oko nas projekcija je duhovnog stanja koji vlada u srcima ljudi. Neki moji prijatelji s kojima sam ovih dana uskršnjih praznika razgovara, a koji su došli na odmor iz tzv. sjevernih, razvijenih zemalja, redom svjedoče o općem stanju duhovnosti smrti. Jedan relativizam, sekularizam, nezainteresiranost za sakramentalni život, nestajanje ispovijedi, nedostatak svećenika, praznina crkava, jedna opća utrka za materijalnim, lagodnim životom, strah od obaveza, djece, obitelji… Ukratko jedno stanje koje potvrđuje onaj davni Isusov povik: „Kad Sin čovječji ponovno dođe, hoće li naći vjere na zemlji?“
REPROGRAMIRANO SRCE
Središte čovjeka je njegovo srce, njegova duša. Ona je motor, pokretač sveg njegovog bistvovanja. Zato Isus i kaže da će svoj Zakon upisati u srce čovječje, jer to su onda instrukcije po kojima će ono originalno funkcionirati. Danas, nažalost, svijet i zlo upisuju u srce neke druge zakone, zakone protiv Božjih zakona, zakone protiv čovjeka, života i ljubavi. Reprogramirani čovjek nije više u stanju uvidjeti kako su mu koordinate promijenjene. Zaboravio je svoj izvorni kod - kod Duha Svetoga. Kroz rane čovjekova srca i kroz grijeh u pukotine srca i duha uvlači se ponovno 'Grozota pustoši'. Može se vidjeti na licima ljudi kroz njihove mrtve oči, iznakažena lica tetovažama, pirsinzima, rupama, divljačkim frizurama, umjetnim bojama, u zadnje vrijeme i cjelokupnim poremećajima osobnosti i svim tim 'trans…' izneređenim formama kojima se počinje nenazirati kraj. Dosta je ponekad vidjeti ove nove reklame – kroz koje ne iskaču više ljudska, nego pravo demonska lica – toliko umjetna da se više ne može vidjeti čovjek u svojoj prirodnoj nevinosti, ljepoti i čistoći. Nažalost, ovo prljavo stanje duša, moguće je vidjeti samo ako se imaju čiste oči srca. Prljavo srce kroz prljave oči ne može vidjeti prljavštinu oko sebe.
VELIKO SPREMANJE
Vanjski znak svakog duhovnog rasta, svake duhovne promjene – uvijek je i potreba za pospremanjem prostora oko sebe. Bog ljubi čistoću i red, zato što je On sam red i harmonija. U Bibliji nailazimo na puno mjesta hvalospjeve o Božjoj ljubavi prema čistoći kao npr.: „Bog ljubi čisto srce.“ (Izr 22, 11); „Blago čistima srcem, oni će Boga gledati!“ (Mt 5, 1) Zato ako se želimo imalo približiti Bogu, ne izgubiti vjeru niti izvorni Božji Zakon upisan u srce, moramo prionuti dubinskom čišćenju srca odnosno duše i tijela od masnih naslaga nečistih duhova oko nas i u nama. Najbolja sredstva za čišćenje ostaju ona napisana od davnina: molitva u Božjem Duhu, Božja riječ, življenje sakramenata, duhovne vježbe, pozitivni ljudi i pozitivne misli i konkretna milosrdna ljubav prema svojim bližnjima. Sve ostale posebne tretmane čišćenja ukoliko se pokažu potrebnima, Bog će već naknadno pokazati. Važno je samo započeti proces duhovne dekontaminacije. Odmah! Prije nego nas sve proguta materijalno i duhovno smeće svijeta oko nas!
