Liturgija 3. nedjelje Adventa odzvanja tradicionalnom oznakom ove nedjelje: radošću. Liturgija gleda Kristov dolazak kao radosni blagdan cijeloga svijeta.
Duhovno siromaštvo je stav zaljubljenog u vremenu Došašća. Kako možemo nekoga iščekivati, ako ne osjećamo potrebu za Njim?
Iz nedjelje u nedjelju slušamo riječ Božju. Riječ Božja je poruka i pouka! Ovo što slušamo svake nedjelje dužni smo posadašnjiti.
Crkva koju je osnovao Gospodin naš Isus Krist, naša Raspeta i Uskrsla Ljubav, poziva na Put i Istinu i dariva novi Život.
Velika je svetkovina Krista Kralja svega stvorenja. Krist je gospodar svijeta i vremena, života i smrti i kralj cijeloga čovječanstva. Krist kralj je početak, središte i žarište svijeta i života, svemu daje opstojnost i smisao.
Ulicom šetaju dvije starije gospođe. Glasno su razgovarale o smrti i o tome što poslije nje dolazi.
Kaže jedan mislilac da moraš ubiti svoju savjest ako želiš uspjeti u životu. Tu pogubnu metodu neki su iskusili.
Postoji samo jedna žalost i nesreća a ta je, ne biti svetac. Tko ljubi Boga, ne može a da ne bude svet.
Ivan Pavao II. u jednoj od svojih homilija kaže da kanonizacije i beatifikacije novih svetih i blaženika mogu za nas postati razlog za stid. Zašto?
Osim Isusa i Bartimeja, postoji još jedan tihi lik koji ide za Isusom. To je Crkva.
Ne treba se zavaravati. Ljubav je u ovom vremenu bolesna i jedva diše. Svi imamo probleme s ljubavlju. Hoćemo ljubiti, ali ne uspijevamo.
Sinoć je večernju svetu misu u Međugorju predslavio fra Mario Knezović, fra Mario je kao i uvijek imao jako lijepu, i jako aktualnu propovijed.
Riječ je oruđe sadašnjega trenutka, a Šutnja Otajstvo budućega svijeta.
Na blagdan Gospe od žalosti u župi Gornja Dubica u Posavini održana je misa za stradale i poginule vjernike iz odžačkoga kraja.
„Tko je taj, koji može čitati ženu?" (Shakespeare). Snaga žene se dokazala jačom od snage muškarca.
Trebali bismo biti iznenađeni ozdravljenjem gluhog mucavca. U evanđeoskim odlomcima čitamo kako je Isus jednostavno ozdravljao sve one koji su mu dolazili.