Za njih to što bješe prije,
k’o moderno više nije,
a da znaju naši stari,
kako su se molit znali.
Čim ujutro zora svane,
i kako se tko ustane,
s nekoliko Očenaša
pozdravlja se Gospa naša.
A u podne svi će živi,
i na putu i na njivi,
prikrižit se i par riječi,
zahvalnosti Bogu reći.
I navečer u šest sati,
Gospa će se pozdravljati,
prvo kaže najstariji,
Anđeo Gospodnji navijestio Mariji,
a ostali svi sa sjetom,
i ona zače po duhu svetom!
Pa nedjelja kada dođe,
Mlado, staro crkvi pođe,
nitko misu ne preskače,
molitve im puno znače!
A sada je takvo stanje,
i moli se puno manje,
i rijetko se vidi sada,
da navečer poslije rada,
okupi se kuća cijela,
i Gospina slave djela!
Sada mogu svi da vide,
u crkvu se manje ide,
a kafići i kafane,
jedva u njih čovjek stane!
Sve je puno gdje se pije,
i dosadno tu im nije,
a u crkvu jednom tjedno,
uz obitelj ić’ zajedno!
Izgovor je tada svima,
odmah neki pos’o ima.
A što naša baka reče,
zar je problem bar na večer,
reći dragi Bože hvala,
što me čuvaš od svih zala!
Ti mi budi u pomoći,
i čuvaj me danju, noći!
Tad bih svima bilo bolje,
Svi bi bili bolje volje,
općenito bolje stanje,
bolesti bi bilo manje!
Zato neka kuća svaka,
uzme primjer svojih baka,
pa ujutro svakog dana,
nek' se krene s molitvama!
A kad bude dvan'est sati,
Bogu slavu isto dati,
i navečer u šest sati,
našu Gospu pozdravljati!
A u crkvu obavezno,
svaki puta doć’ uredno
pa će naši stari s nama,
jedno bit’ u molitvama!
I molitve naših baka,
znat će opet kuća svaka,
pa će Bog nas nagraditi,
i svatko će sretan biti!
(Mijo Vidaković)
