Kada, dakle, preslatki Isuse, moje nemoćne i oborene oči ne budu više mogle Tebe gledati, spomeni se žarkog pogleda, što ga sada k Tebi uzdižem, i smiluj mi se. Kada se osuše moje usne, te više ne budem mogao poljubiti Tvoje presvete rane, spomeni se žarkih ovih cjelova, kojima sada cjelivam tvoje presvete rane, i smiluj mi se. Kada oledene moje ruke, te ne budem mogao njima grliti Tvoga križa, spomeni se ljubavi, kojom te sada grlim, i smiluj mi se. Kada napokon oteče i ukoči se moj jezik, i ja više ne budem mogao govoriti, spomeni se sadašnjeg zaziva moga: Isuse, Marijo i Josipe, vama izručujem svoju dušu. Amen.
Naša vječna sreća ovisi o tome, da umremo u milosti Božjoj, u prijateljstvu sa Bogom. Po grijehu postajemo Božji neprijatelji i gubimo prava na vječnu sreću. Kad god nam se, dakle, dogodi da padnemo u teški grijeh, nastojmo se što prije pomiriti s Bogom savršenim pokajanjem. Tako nas smrt nikada neće naći nepripravne. Savršeno pokajanje možemo pobuditi vlastitim riječima, žaleći iskreno što smo uvrijedili Boga, ali i sljedećom molitvom, koju je dobro naučiti napamet: Kajem se od svega srca, što sam uvrijedih Boga, najveće i najmilije dobro. Mrzim na sve svoje grijehe i čvrsto odlučujem da ću se popraviti i da neću više griješiti. Isuse moj, smiluj mi se!
Iz molitvenika Srce Isusovo, spasenje naše
