U ranokršćansko doba Uskrs se slavio svake nedjelje, a od sredine II. stoljeća počelo se Kristovo uskrsnuće slaviti jedanput godišnje. Blagdan Uskrsa slavi se u prvu nedjelju nakon prvog proljetnog punog mjeseca (uštapa). Budući da prvi proljetni uštap može biti između 22. ožujka i 25. travnja, onda Uskrs može biti samo unutar toga vremena.
Od IV. stoljeća Uskrs se slavi tri dana – počinje s večerom Gospodnjom na Veliki četvrtak, preko Velikoga petka i Velike subote, a završava uskrsnom večernjom molitvom.
Priprema za Uskrs je 40-dnevni post što počinje na Pepelnicu, kao vrijeme sjećanja na krsna obećanja i pokoru. Uskrsna je nedjelja jednako tako početak uskrsnog ciklusa, koji se zaključuje svetkovinom Duhova.
Mnogo je crkvenih pjesama koje opjevavaju Isusovu muku, raspeće i uskrsnuće. U hrvatskoj uskrsnoj tradiciji najpoznatije su “Kraljice neba”, “Uskrsnu Isus doista”, “Na nebu zora rudi” i dr. Poznato je oko stotinjak skladbi, koje se pjevaju kao uskrsne pjesme od Velike subote do blagdana Duhova.
U župnoj crkvi sv. Jakova na Uskrs su slavljene tri svete mise. Jutarnju u 8,00 sati predslavio je fra Zvonimir Pavičić. Pučku u 11,00 sati predslavio je fra Ivan Dugandžić uz koncelebraciju fra Antonija Primorca, a večernju svetu misu predslavio je fra Vjekoslav Miličević u suslavlju sa 7 svećenika.
Frama Međugorje i FSR Međugorje održali su danas i svoju uskrsnu humanitarnu tombolu. Nakon jutarnjih svetih misa mnogi župljani i hodočasnici su s radošću sudjelovali u ovoj akciji, te su framaši i trećari vrlo brzo prodali sve kupone sudjelovateljima tombole koji su odmah i podignuli svoje dobitke. Organizatori su bili više nego zadovoljni odazivom, a prikupljeni novac namijenjen je potrebitim župljanima.
Posebno je bila posjećena župna misa u 11,00 sati, a lijepo vrijeme dozvolilo je i da puno vjernika prati misu sa vanjskih klupa oko crkve. Fra Ivan je u svojoj propovijedi pokušao objasniti čudesnost Uskrsnuća.
Katkada smo svjedoci iznenadnog preokreta koji nitko nije mogao predvidjeti, koji nas sve zateče. Nekad neka izgubljena bitka, na kraju se dobije i razveseli sve. Prijeteća poplava na kraju se povuče i ne dođe do katastrofe. Koliko bolesnika bude na rubu smrti, a onda se opet čudesno oporave. Pa i svake godine svjedočimo preobrazbi – trajnom obnavljanju prirode - koja izvede da iz suhih grana koje drvo ima po zimi, proljeće i ljeto izmami cvjetove i plodove.
Navikli smo se na sve ovo pa i ne primjećujemo kako u svemu tome ima nešto ČUDESNO! Tako je i sa događajem u Jeruzalemu, u kojem je sve izgledalo izgubljeno, a zatim je neočekivano uskrsnuće sve izmijenilo. Prazan grob, ženama koje su došle pomazati Isusa, još ništa ne znači, samo strah da je tijelo ukradeno. Tek glas anđela donosi svjetlo i jasnoću. Pa i apostoli nakon dolaska žena misle da se radi o tlapnji. Tek će ih osobni susret s Uskrslim uvjeriti u istinu Uskrsnuća.
