Dan posvećenog života koji je ustanovio papa Ivan Pavao II. 1997. godine, prilika je da se Bogu posvećene osobe osvrnu na svoj život i poslanje i na osobit način zahvale Gospodinu za dar poziva i izabranja – onako kako su to Marija i Josip učinili prinoseći svoga Prvorođenca Bogu, ali prinoseći i sami sebe.
Svete mise i blagoslov svijeća u župnoj crkvi sv. Jakova slavljene su u 8, 11 i 18 sati. Svetu misu u 8 sati predslavio je fra Zvonimir Pavićić. Župnu misu je predslavio župnik fra Marinko Šakota, a večernju svetu misu u 18 sati predslavio je mons. Henryk Hoser, apostolski vizitator za župu Međugorje u koncelebraciji sa desetak svećenika!
Večernja sveta misa započela je procesijom i blagoslovom svijeća.
Duboko i poticajno promišljanje mons. Hosera o značenju blagdana Svijećnice i Dana posvećenog života možete pročitati u nastavku:
Danas slavimo jedan blagdan iz davnih vremena. Slavio se već u četvrtom stoljeću u Jeruzalemu. Najprije se zvao Blagdan susreta – na grčkom jeziku hypapanté. Ovaj blagdan slavi se otprilike na pola puta između Božića i Uskrsa. On stoji poput mosta između njih i obilježava jedan događaj povezan s Gospodinovim rođenjem. Taj događaj najavio je već prorok Malahija u Starome zavjetu: „I doći će iznenada u Hram svoj Gospod koga vi tražite i anđeo Saveza koga žudite. Evo ga, dolazi već – govori Jahve nad Vojskama.“ (Malahija 3,1)
Poveznica s tim iznenadnim događajem je Marija, Majka Božja. To potvrđuju riječi starca Šimuna. Marija Bogu prikazuje svojega Sina i taj čin već najavljuje njegovu žrtvu na Križu.
Koje je dakle cjelovito značenje i opravdanje naziva Blagdan susreta koji danas slavimo? Susret između Božanskoga Djeteta i starca Šimuna simbolizira susret Staroga i Novoga zavjeta, susret proroštva i njegova ostvarenja, susret Boga i njegova naroda. Taj susret na simbolički način isto tako kaže da Bog u svoj naručaj uzima odbjeglo čovječanstvo: uzima ga u Crkvu i u Nebeski Hram.
Prikazanje Gospodinovo događa se u jeruzalemskome Hramu. Na jednome mjestu u Hramu koje se zove Svetište nad svetištima nalazio se Kovčeg saveza, odnosno škrinja u kojoj su se čuvale ploče s Deset Božjih zapovijedi. To je ukazivalo na Božju nazočnost usred njegova naroda.
No događa se da Božansko Dijete, Krist Isus, sve to mijenja. On sam je istinski Božji Hram, On sa svojim tijelom, svojom dušom i svojim duhom stvarna je Božja nazočnost, pravo Svetište nad svetištima. Isus Krist u Hramu je prepoznat kad se prikazao kao konačna Božja prisutnost među ljudima. (Usp. Iv 2,21)
Kad dolazimo na Klanjanje pred Presvetim, mi stupamo u prisutnost samoga Boga. Klanjamo se Njegovu Tijelu, Njegovoj Duši i Njegovu Božanstvu. Čak i više: pozvani smo poput Njega postati Božji hram!
Pavao nas strogo upozorava: „Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi.“ (1 Kor, 3,16-17).
Već tisuću godina današnji blagdan nosi ime Kandelora odnosno Svijećnica. Taj naziv dolazi od procesije koja je išla prema bazilici Svete Marije Velike u Rimu. Sudionici procesije nosili su svijeće, no prava svijeća je Blažena Djevica Marija. Sveti papa Ivan Pavao II. rekao je da je ona prva živa pokaznica, ali i svijećnjak koji nosi Svjetlo svijeta, prema riječima starca Šimuna: „Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.“ (Lk 2,30-32)
Isus je Svjetlo. On nas prosvjetljuje svojim svjetlom koje znači spoznavanje Boga, Boga koji je ljubav, milosrđe, pravednost i mir. Kad Isus nestane iz našega života, tada se gasi njegovo svjetlo u našim srcima i mi uranjamo u tamu. To potvrđuje sveti evanđelist Ivan: „U Njemu bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.“ (Iv 1,4-5)
Predati svoj život Bogu, prikazati svoj život Gospodinu – to je temelj posvećenoga života. Danas zato slavimo i Dan posvećenog života. Taj dan ustanovio je papa Ivan Pavao II. godine 1997. kako bi nam dao prigodu da dublje promišljamo o daru života posvećenog Bogu. Marija je Bogu prikazala najveći dar koji je primila – svojega Sina Isusa Krista. Istovremeno, ona je prikazala i samu sebe.
To čine posvećene osobe. Sveti Ivan Pavao II. je objasnio: „Posvećeni život, duboko ukorijenjen u primjerima i naputcima Krista Gospodina, dar je Boga Oca svojoj Crkvi posredstvom Duha. Zavjetovanjem evanđeoskih savjeta karakteristične crte Isusa – djevičanskog, siromašnog i poslušnog – poprimaju značajnu i trajnu ‘vidljivost’ usred svijeta, i pogled vjernika se usmjerava prema onoj tajni Božjega kraljevstva koje već djeluje u povijesti, ali očekuje svoje puno ostvarenje u nebu.“ (Vita consecrata C, 1).
Prekjučer, u nedjelju, ovdje u Međugorju s velikom radošću pratili smo naše mlade članove FRAME kako za vrijeme svete mise daju ili obnavljaju obećanja da će slijediti Isusa.
Na prostoru župe žive mnoge posvećene osobe, članovi vjerničkih zajednica i redovničkih kongregacija. Svi zajedno pokazuju i svjedoče karizmatsko bogatstvo života u Crkvi s Isusom, po Isusu i za Isusa, koji je Svjetlo svijeta, Sin Božji i Sin Marijin. Amen.
