Od ranih jutarnjih sati šarolike grupe ili pojedinci hodočasnika na cestama: muškarci, žene, obitelji, staro i mlado zajedno… Kolone automobila koji su se zaputili po noćne pješake ili oni koji su krenuli na jutarnje svete mise koje su se u crkvi sv. Jakova slavile od 6, 7, 8, 9, i 11 sati.
Šarolikost je bila u vremenskim prilikama koje su se mijenjale od jasno plavog neba do prijetećih crnih oblaka, teške omarine, a na kraju i jakog vjetra koji je posebno zapuhao u trenutku Gospina ukazanja u 18.40 sati – baš poput vjetra koji je uzdrmao kuću u kojoj su bili okupljeni apostoli na molitvi kada su se na njih izlili vatreni jezici Duha Svetoga. Tako se nekako jedan nadnaravni MIR razlijevao cijeli dan po molitvi natopljenom Međugorju.
Rijeke hodočasnika nisu prestajale cijeli dan hodočastiti na Brdo ukazanja, a posebna, mnogobrojna šarolika rijeka zastava i hodočasnika slila se s Brda u procesiji u 16.30 sati koju su sa križem na pročelju predvodili i nosili naizmjenično fra Miljenko Šteko, bivši provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, te međugorski župnik fra Marinko Šakota. Procesija je u molitvi prošla međugorskim ulicama i oko 18 sati se zaustavila pred crkvom. Nakon blagoslova vjernici su se uključili u početak molitve krunice.
Tako su u 18 sati već sve klupe oko crkve i ispred vanjskog oltara bile zauzete, a do kraja večernjeg misnog slavlja koje je završilo oko 21.15 sati, bila je ispunjena i gotovo polovica livade iza klupa. Brojne obitelji, hodočasnici, domaći i strani iz gotovo 30 zemalja svijeta, mnoštvo jezika… Kao da se cijeli svijet odjedanput slio oko ovog malog oltara i crkve. Svijet čijoj se prisutnosti i sama Gospa raduje i posebno ga blagoslivlje – kako su posvjedočili svečenici koji su dan prije, na uočnici, bili na ukazanju koje je imao vidioc Ivan. Naime, Gospa se u jednom trenutku okrenula i znakom križa blagoslovila crkvu i sve okupljene vjernike oko nje.
Dok je veliki župni zbor „Kraljica Mira“ pjevao Gospine litanije nakon završetka krunice, krenula je procesija sa Gospinim kipom uz vanjski rub vanjskog oltara crkve. Kada se pojavio Gospin kip prekrasno okićen bijelim cvijećem na nosiljkama koji su nosili župljani, nekako kao da je sav vjernički put zastao, protrnuo, uzdahnu, osjetio kako je među njih došla Kraljica Mira, i svi su spontano zapljeskali. U jednom trenutku Gospin kip se našao ispred zalazećeg sunca, te je izgledalo kao da su se ispunile one proročke riječi: ŽENA ZAOGRNUTA SUNCEM koja će satrti zmiji glavu – stajala je tu pred svima nama!
Ispred Gospina kipa u procesiji hodalo je oko 269 svećenika čija je brojnost dala još više na snazi i svečanosti trenutka, A još je sigurno veliki broj hercegovačkih franjevaca tokom cijele mise ispovijedalo.
Svečana sveta Misa 41. Obljetnice bila je ujedno i predstavljanje međugorskim hodočasnicima ovdje na licu mjesta, ali i diljem svijeta, novog provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Joze Grbeš. S njim su u koncelebraciji bili međugorski župnik fra Marinko Šakota, bivši provincijal fra Miljenko Šteko, provincijski vikar fra Miro Šego i vizitator provincije fra Miro Relota.
Fra Jozo Grbeš je na kraju svoje propovijedi zaradio veliki pljesak koji je pokazao da su njegove riječi jednostavne, a duboke, konkretne a pjesničke uspjele doprijeti do srca prisutnih ljudi. Vrlo lijepo je fra Jozo objasnio glavnu istinu cijele naše vjere, a onda i Gospine poruke: sve se svodi samo na jednu riječ: LJUBAV!
„Ja vjerujem da se govor o Mariji može svesti na jednu jedinu riječ: ljubav.
Ja vjerujem da se govor o čovjeku treba svesti na jednu jedinu riječ: ljubav.
Ja vjerujem da se govor o Bogu može svesti na jednu jedinu riječ: ljubav.
Ako je Krist to učinio u svojim zapovijedima, onda je i nama tražiti taj put ljubavi.“
A njegove riječi na kraju propovijedi i način na koji ih je polako i u miru izrekao, bile su poput meditacije koja je sve prisutne uvela u dubinu susreta s Isusom u svetoj pričesti:
„Stoga i vama i sebi govorim: nemojmo večeras otići doma isti. Nemojmo biti isti! Napravimo korak naprijed. Pozvani smo biti bolji, savršeniji, autentičniji, jednostavniji, ponizniji. I do nas je! Uvijek je do nas! I Samo je do nas! Ova prilika danas i večeras je jasan iskaz milosti!
U čežnji srca pred Njom želim sjesti i šutjeti.
Čistoća Njena govori nadi moga srca!
Majka milosti. Majka mira. Majka ljubavi!
Njoj sam i sin i brat.
Mater nam je kada matera više nema.
Uči nas šutjeti i biti, ljubiti i darivati.
Žena obučena u svjetlo, neka osvijetli i nama staze sumnja i muke, da možemo biti! Uvijek biti i samo biti! Vječno biti!
Marijo, Gospo ljubavi, Kraljice Mira daruj nam svoj mir. Sada, danas i vazda. Amen!“
Nakon svete mise Marija Pavlović predmolila je Marijin hvalospjev „Veliča“, a poslije toga bilo je sat vremena zajedničko klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, a pojedinačno klanjanje se nastavilo do 7 sati ujutro.
