Još nekoliko trenutaka i dolazi Spasitelj moj i tvoj prijatelju, da nas otkupi od svih naših grijeha i dadne nam novu šansu za Vječnost!
Nismo mi svjesni sta smo dobili.
Po ljudskom bicu uđe grijeh u svijet i sruši se Božji plan ali i po ljudskom bicu, koje se u ljubavi odazva, dođe spas svijetu.
Žena koja je bila "obična" kao i sve mi, živjela je životom koji vodi svetosti, ne zato što se rodila savršena nego zato što je iznova davala svoje srce Spasitelju.
Mislila sam da je ona bila "brzi Božji odabir" no ona je svojim životom bila "Božji izbor" kojim se spustila milost na svijet.
Njezinom životu se čovjek ne može ne diviti, posebno nakon sto pročita Njezin životopis.
Njezinoj vjeri i ljubavi se možemo klanjati jer je u ljubavi trpila kao sto je i uživala radost.
Muče ga i ubijaju, ni kriva ni dužna, a ona sve gleda u dubokoj boli ali strpljenju i oprostu prema onim koji ne znaju što čine.
Ona je znala za koga sve to čini i koji će biti rezultat toga puta.
Ona je imala cilj pred očima i nije se bunila kad pođe putem drugacijim od onoga koji smo mi zacrtali, pa nas onesposobi da koracamo naprijed.
Ona nije bila usmjerena na sebe nego na druge.
Ni Sv.Josip, njezin muz nije gladao sebe nego Nju, koja postade službenicom Božjom!
Čovječe, službenicom!
Nije bila ona kojoj se sluzi nego ona koja služi drugima, kao sto je pohodila svoju rođakinju Elizabetu kojoj zaigra čedo u utrobi, ono koje je "grmilo" za Isusa.
Ona strpljivo ceka da zivot našeg Spasitelja ugleda svjetlo dana, po volji Oca nebeskoga.
Našeg Isusa koji je bio običan čovjek, u svemu s nama isti osim u grijehu.
Pa zar to nije vjera? Ljudski ne razumijeti Božju logiku!
Marija začela sina, Otkupitelja svijeta, koji je zapravo Bog, koji je i Nju stvorio i kasnije je uznio na nebo i postala Kraljica neba i zemlje!
Cudesno!
Toliko istine u nedifiniranim ljudskim rijecima!
I samo Duh Sveti u nama moze razumijeti vjeru i ljepotu zivota s Isusom Kristom pa i onda kada puca sve oko nas!
I strpljivo Ona sjedi i ceka smjestaj, ispod svakih ljudskih ocekivanja, ali, nije On zelio drugacije nego najponiznije, svima nama za vjecni uzor.
Rodio se ponizno, u velikoj muci umro, toliko ponizno!
I sta nama govore Nihovi zivotu u nasoj svakodvenvnici, ovo dosasce i ova dva dana do Bozica?
Je li mislimo da je Bog na nebu, tamo neki koji kaznjava i sudit ce nam kada odemo Gore?
I to je to...
I ja sam tako mislila. Nemam ja posla s Njim sada, Gore cemo mi rijesiti sta imamo no, srecom, dotaknu On mene i moje srce i uđe u svaki dio moga zivota, pa i u oni u kojem si pali svjetlo, uđe ponizno kao sto je to uvijek cinio, a ja spoznah koliko je ziv i prisutan, najbolji Prijatelj moga zivota.
Moj zivot postade Njegov, jer je On kormilar moga zivota koji iznova pokazuje koliko me cuje, koliko je ziv!
Zato, svi mozemo to osjetiti uvijek a posebno ove dane, dok iscekujemo Njegov dolazak, ali ne fizicki nego dolazak u srcu, inace je sve ostalo uzalud.
Kako?
Zavapi-"Isuse, evo me, ja ne znam i ne mogu sama, evo Ti svaki dio mene i moga zivota", tada se sve mijenja, tada preokret zapocinje, tada pocinjemo shvacat smisao zivota i dolaska Krista na svijet, pocinjemo Ga prepoznavat u bratu covjeku, u svakodnevnim zivotnim situacijama, u padu, ustajanju, radosti i zalosti.
Pocinjemo Ga prepoznati u onome do nas koji pati ili nema osnovno za zivot.
Pocinjemo Ga prepoznavati u voznji, hodu, disanju.
Pocinjemo Ga prepoznavati u ljudskoj ljutnji i odijeljenosti od Boga, vidimo ga skrivenog u boli te duse.
Pocinjemo Ga prepoznavati u Bozicu drugoga do sebe, kutijom kolaca, 1km od srca, posjetom usamljene starice.
Pocinjemo Ga osjecati u zurbi svakodnevnice, posebno ove dane, dok zelimo vidjet drugoga i njegove potrebe a ne samo sebe.
I sve nekako ide lagano jer nam vec ovdje zapocinje onakva Vjecnost kakvu Gore zelimo zivjeti.!
Sve je na nama...Odluka!
Ostalo On radi, dok se rađa u nasem srcu!
Ostalo Ona radi, dok ponizno koraca prema Betlehemskoj stalici...
Tu sva pitanja staju, tu pitanja dobivaju odgovor, tu laz postaje istina, tu nemir postaje mir, tu dusa dozivljava slobodu!
Dođi, Dođi nam Isuse!
O koliko Te samo trebamo...
Marijana Jurilj/medjugorje-info.com
