Vi ste umjetnik iz Slovenije, pa kako ste došli u vezu sa Međugorjem?
Čuo sam za Međugorje na samom početku, 1981. godine, kada se pojavila Gospa. U to vrijeme Slovenci su napravili mnoge suvenire za Međugorje, a ja sam ih kao umjetnik često viđao. Ovo je bio moj prvi kontakt sa Međugorjem. Drugi kontakt, onaj pravi, dogodio se kad sam osobno išao u Međugorje. Ovo putovanje je bilo moguće zahvaljujući mom vrlo dobrom prijatelju, Slavo Nemanić. Bio je sudac u Celju, a 1996 godine me prvi put odveo u Međugorje.
Kad sam stigao u Međugorje, prvi dojam mi je bio čuđenje jer se sve odvijalo brzim tempom i zavladala je moć trgovine. No pošto sam posjetio i druga svjetski poznata svetišta u kojima se okupljaju mnogi hodočasnici, poput Lourdesa i Fatima, vidio sam da je svugdje isto. Ipak svugdje sam doživio poseban mir, baš taj Božji mir koji se nalazi u potpunoj tišini. Tako sam zaključio i da se nešto veliko događa i u Međugorju.
Izradili ste prekrasnu skulpturu "Uskrslog Isusa Krista" koji je postavljen u Međugorju. Što možete reći o ovoj skulpturi?
Kad smo kod moje skulpture "Uskrslog Isusa", prije svega bih vam htio reći da nisam kršćanin u klasičnom smislu. Stoga, čak ni kao umjetnik nisam ostao u klasičnom opsegu razmatranja križa, za razliku od onih umjetnika koji pred sobom uvijek imaju tradicionalnu, klasičnu sliku Isusa na križu i Njegovo uskrsnuće. Do danas su umjetnici napravili križ u ovom tradicionalnom stilu, a takvih križeva ima mnogo.
Moja skulptura "Uskrslog Isusa" prikazuje nešto novo i potpuno je drugačija od ostalih. Pokušao sam napustiti opseg klasičnog, tradicionalnog razmišljanja. Moj Isus je uzdignut i u isto vrijeme simbolizira Isusa na križu, koji je ostao na zemlji, i uskrsnuće, jer stoji uspravno bez križa.
U tom dijelu križa koji leži na zemlji vidi se otisak tijela. Samo tijelo je podignuto. Evo od čega se sastoji veličina, jer su u ovom prikazu prikazane dvije različite misterije. Ovo djelo je prvi pokušaj umjetnika-kipara da izrazi takav prikaz. Do sada je bilo mnogo slikara koji su ovu misteriju pojedinačno prikazali slikama, ali do sada nitko nije napravio skulpturu uskrsnuća.
Kada ste počeli raditi na ovoj skulpturi?
Nacrtao sam ovaj križ 1990. godine. Skulptura kakvu vidite danas je otopljena 1991. godine. Kada sam u Njemačkoj održao izložbu mojih skulptura, skulpturu uskrsnulog Isusa kupila je crkva u Bonnu i drugim njemačkim gradovima. Svi su se divili ovoj skulpturi. Tada sam imao izloženo više od 40 različitih skulptura, ali posjetitelji su se zaustavili uglavnom ispred skulpture Uskrslog Isusa. Mora da ih je nešto dotaklo na određeni način, dok su stajali ispred ove skulpture i dugo meditirali.
Moja skulptura je vrlo brzo zainteresirala i dotaknula crkvene dostojanstvenike. Kada je papa Ivan Pavao II. došao u Sloveniju 1996. godine, slovenska crkva je htjela da napravi ovaj srebrni križ kako bi ga mogao ponuditi Papi kao podsjetnik na njegov posjet.
Za to vrijeme Rhodes, naš aktualni biskup Laibacha, bio je ministar kulture u Rimu. Kada je postao biskup Ljubljane, upoznali smo se i rekao mi je da su svi u Vatikanu uzbuđeni zbog načina na koji je uskrsli Isus prikazan, jer je ova skulptura imala nešto posebno u sebi.
Možete li nam reći kako je vaša skulptura Uskrslog Isusa stigla do Međugorja?
Kada sam 1996. godine prvi put posjetio Međugorje sa prijateljem Slavom Nemanićem, ponio sam sa sobom skulpturu Uskrslog Isusa da je pokažem svećenicima. U to vrijeme bio je župnik fra Ivan Landeka, a provincijal fra Tomislav Pervan. Kad su vidjeli skulpturu, baš su se uzbudili zbog nje i željeli su je imati i u Međugorju.
Ovaj projekt koštao je oko 300.000 eura, a financirali su ga Slovenac i Židov koji žive u Ženevi. Tada mi je bilo posebno drago što je ova skulptura postavljena na mjestu gdje toliko hodočasnika dolazi iz cijelog svijeta.
Skulptura Uskrslog Isusa u Međugorju odgovara lokaciji gdje se nalazi. Iza Isusa se vidi veliki komad neba, a to je bila i moja velika želja kada je podignut, da križ dobije više smisla. Danas je skulptura od velike važnosti posebno za osobe s invaliditetom i za one koji se ne mogu popeti na Križni put na Križevcu.
Kako ste došli na ideju o ovakvoj koncepciji skulpture?
Na ovu ideju sam naišao potpuno slučajno. Dok sam glinom nešto modelirao, držao sam križ u rukama. Iznenada je križ pao na glinu. Uplašio sam se i brzo izvukao križ iz gline. Onda sam iznenada primijetio lik Isusa na glini. Bio je to trenutak koji je imao odlučno značenje, toliko da sam kasnije nešto slično nacrtao i radio na tome. Vidite, ja bih samo ovo rekao: to je za mene bio potpuno slučajan događaj i istovremeno veliki trag koji je ostavio duboke ideje u meni.
Danas sam jako sretan što sam vidio ovakav znak i što sam ga uspio izraziti. Nešto slično se već dogodilo mnogim umjetnicima; samo se pitam koliko ih je bilo toliko oprezno da to prizna.
Koji je vaš umjetnički sud o ovoj skulpturi?
Križ koji leži na zemlji se ne vidi, jer je na zemlji, a za mene je značenje križa puno veće. Ako se križ bez tijela podigne, na križu se vidi samo otisak lika Isusa, jer je Isus uznesen na nebo. Zato se skulptura zove "Uskrsnuli Isus", jer novi život pripada Nebu. Na Križu je samo trag razapetog Isusa, a ovo je trenutak koji sam uhvatio koji uzbuđuje sve koji vide ovu skulpturu.
U Vatikanu mnoge je pogodio upravo ovaj trenutak prikaza uskrsnuća: klanjanje križu koji ostaje na zemlji i prikazuje samo otisak Isusova tijela, dok se tijelo Kristovo uzdiglo na nebo. Kao da želi reći: Isus je otišao i ostavio veliki trag na zemlji. Svi znamo da je Krist bio Bog, ali i čovjek, i imao je ljudsko tijelo. Tko promatra otisak na ovom križu, može samo zamisliti svog Krista, jer mu otisak dopušta.
Što osjećate kada pomislite da se vaše djelo nalazi u Međugorju, i da se toliko hodočasnika moli pred ovim križem?
Mislim da sam stvorio nešto veliko, jer sam ovom skulpturom prodrmao tradicionalni način na koji je Crkva gledala na križ i uskrsnuće. Nakon svečane inauguracije i blagoslova križa na Uskrs 1998. godine, došla mi je jedna seljanka i poklonila mi je jaja govoreći: "Hvala ti što si nam donio ovaj križ!“. Za mene je ovo značilo više od mnogih drugih stvari koje su tada o križu izrečene u novinama i drugim medijima. Ovaj poseban znak od starice mi je bio toliko važan jer znam da je došao iz srca. Ovo su bili neki od događaja i senzacija koji su ostale uz mene do danas i o kojima ću uvijek razmišljati. Ovo je nagrada za nešto što sam uradio, a ima mnogo veće značenje od novca koji zaradiš i potrošiš, a da ništa ne ostane.
