Živio je na početku 15. stoljeća te je veći dio života proveo u Italiji. Ono što se zna o blaženom Jakovu je prije svega usmena predaja ili barem pretpostavka, no posljednjih trideset godina nađeni su vrlo važni dokumenti koji govore o njegovu životu. Otkrićem jednog malog rukopisa franjevca Agostina da Ponzonea danas imamo neosporne povijesne izvore.
'Četvrtak, 10. siječnja 1488. ujutro, došli smo iz Bitonta u grad Bitetto, kako bi se slavila sv. Misa. To je gotovo pet milja hoda. Vidio sam u našem mjestu sv. Franje, u gradu Bitettu fra Jakova, Slavena, starca koji redovničke zavjete ima 50 godina.
S njim sam razgovarao i s poštovanjem ga poljubio, jer kako govore, čini čuda. Između ostalog, rekao mi je jedan otac Bernardino iz Bitetta, koji je bio vikar u provinciji u Apuliji, a sada je i on isto ovdje, da kad je on bio gvardijan Svete Marije od otoka, u Conversanu, bio je poglavar i fra Jakovu. Dogodilo se da je sin jedinac plemkinje iz Bitonta bio bolestan i u smrtnoj opasnosti, do te mjere da su liječnici digli ruke od njega, jer samo mu je Bog mogao pomoći.
Fra Jakovu poslaše glasnika kako bi ga zamolio da dođe. Iako nerado došao je k bolesniku, uze ga u ruke i odmah se naočigled stanje poboljšalo. Uza sve to, plemkinja je kukala kako je njezin sin umro. Markiz i drugi koji su bili tamo rekoše fra Jakovu: 'Oče, molite za njega'. Na kraju se on vratio u samostan. Kad je pao mrak, fra Jakov uzevši svjetiljku siđe u kriptu slavne Djevice u kojoj sam, kako spomenusmo prije, i ja bio. Počeo je moliti za bolesnog dječaka!
Ovo je bila njegova molitva, kako mi je prenio gvardijan koji ga je slušao: 'O Isuse Kriste, Marijo, Ivane Krstitelju (jer dijete se zove Ivan Krstitelj)'. I neprestano je ponavljao ove zazive ne dodajući ništa drugo. Ostao je tako moliti kroz duže vrijeme. Onda je otišao spavati, vjerujem nakon jutarnje molitve. Zatim je ponovno nastavio moliti. Čim se razdanilo, dođoše iz plemenitaševe kuće javiti da je dijete živo i zdravo.
Prije spomenuti gvardijan mi je rekao da je fra Jakova, prije nego je išao na molitvu, posjetio jedan liječnik kojeg su pozvali kako bi pomogao dječaku, te rekao fra Jakovu: 'Molim vas, recite mi da ovo dijete ne će umrijeti, jer radije bih da umre moj sin, nego on.' No, on nije htio odgovoriti. Liječnik je i dalje inzistirao: 'Molim vas, oče, utješite me, jer sam u velikoj tjeskobi!'. Na posljetku, zbog njegove upornosti, reče mu: 'Pođite sigurni, jer dijete ne će umrijeti od ove bolesti'. I bi tako.
Pronaći ćete na više mjesta, čitajući o blaženom Jakovu, izraz koji se najviše ističe: 'Ite secure', što bi se s latinskog prevelo: 'pođi siguran', 'idi siguran'. To je izraz koji on govori uvijek nakon što je molio. Time želi ohrabriti. Većina čuda koja su se dogodila po zagovoru blaženog Jakova odnosila su se na djecu. Eto, zašto je često prikazan s djecom pokraj sebe. Zato za njega možemo danas reći da je zaštitnik, čuvar djece.'
Više nepoznatih detalja o životu, štovanju, svetištu i procesu kanonizacije ovog blaženika hrvatskih korijena doznajte u razgovoru s fra Alessandrom Mastromatteom, provincijalnim ministrom i vicepostulatorom u procesu proglašenja svetim bl. Jakova Zadranina.
