Razgovarala: Josipa Prskalo (Nedjelja.ba)
Prijevodi: hrvatsko-talijanski fra Perica Ostojić; francusko-hrvatski Lidija Paris
Rođen u poljskoj prijestolnici Varšavi 27. studenoga 1942., mons. Henryk Hoser član je Družbe katoličkog apostolata - palotinaca te umirovljeni biskup Nadbiskupije Varšava-Prag u Poljskoj. U mladosti je studirao medicinu i jedno vrijeme radio kao liječnik i asistent na Medicinskoj akademiji. Palotincima je pristupio 1969., a 1974. zaređen je za svećenika. U Parizu je potom učio francuski jezik, te pohađao tečaj iz tropske medicine, da bi se već 1975. zaputio kao misionar u Ruandu. Uz plodan misionarski rad mons. Hoser obavljao je i službu apostolskog vizitatora u Ruandi, sudjelovao na Posebnoj sinodi o Africi, te služio i kao provincijal novoosnovane palotinske provincije u Ruandi i Zairu, a bio je i predsjednikom tamošnje Konferencije viših redovničkih poglavara. Po povratku u Europu od 1996. provincijal je Francuske palotinske provincije, a od 2004. rektor ureda svoje zajednice u Bruxellesu. U siječnju 2005. imenovan je naslovnim biskupom Tepelte te je postao pridruženim tajnikom Kongregacije za evangelizaciju naroda i predsjednikom Papinskih misijskih djela. Za biskupa je zaređen u Rimu 19. ožujka 2005. Papa Benedikt XVI. imenovao ga je 24. svibnja 2008. nadbiskupom Varšave-Praga u Poljskoj. Pri Poljskoj biskupskoj konferenciji obnašao je različite dužnosti, a bio je i član Biskupske sinode o obitelji 2015. Papa Franjo ga je 11. veljače 2017. imenovao posebnim izaslanikom Svete Stolice za Međugorje, te 31. svibnja 2018. apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za župu Međugorje, na neodređeno vrijeme i ad nutum Sanctae Sedis.
Preuzvišeni, budući da je svibanj, uz listopad, mjesec posvećen Nebeskoj Majci, iz Vaše perspektive, kakvo je u svijetu današnjice štovanje Gospe?
Ta dva mjeseca koja su posvećena Gospi pokazuju važnost njezine nazočnosti i djelovanja, te njezina poslanja za spasenje svijeta. Marijanska perspektiva je sve važnija, kako nas to uči nedavna povijest spasenja. Mislim na intervencije u velikim privatnim ukazanjima i objavama koje je Crkva priznala kao što su: Lourdes, Fatima, Kibeho, la Salette ili Banneux u Belgiji. Ta ukazanja pokazuju njezino mjesto i njezinu važnost u spasenju svijeta. Mislim kako je naša vjernost Majci Božjoj jako važna u našem hodu u vjeri i u nadi koja se odnosi na budućnost svijeta jer ona je naša Majka koja nas vodi svojemu Sinu, Spasitelju svijeta.
Papa Franjo Vas je 31. svibnja 2018. imenovao apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za župu Međugorje, na neodređeno vrijeme i ad nutum Sanctae Sedis. Što je zapravo sadržaj ove službe, te što ona osobno za Vas predstavlja?
Sveti Otac poslao me u Međugorje s određenim poslanjem i mandatom koji pokazuje važnost toga poslanja. Riječ je o tome da se poboljša i razvije prihvat hodočasnika koji dolaze u Međugorje iz cijeloga svijeta i koji su sve brojniji. Treba dakle ponuditi prikladnu pastoralnu brigu u smislu oblikovanja liturgije i pružanja sakramenata. Ono što se razvilo u Međugorju pokazuje veliku želju za ispovijedi, dakle za obraćenjem. Ovdje smo svjedoci spektakularnih obraćenja koja se događaju svakodnevno. Moja je uloga surađivati sa svim živim snagama koje su prisutne u Međugorju – svećenicima, redovnicima, redovnicama i laicima, kako bi se ponudila cijela lepeza mogućnosti koje postoje. Međugorje se razlikuje od sličnih mjesta po nevjerojatnom naporu oko obrazovanja, kateheze, ne samo liturgije kao takve. Produbljivanje vjere je cilj mojega poslanja i sve treba služiti dobru onoga što se ovdje događa.
Koliko je svijest o uzvišenoj Marijinoj ulozi u povijesti spasenja još uvijek snažna među kršćanskim pukom? Možete li putem interakcije s ljudima koji se okupljaju u Međugorju to ilustrirati?
Grignion de Montfort pokazao je važnost Marijine uloge u spasenju svijeta i u životu Isusa Krista. Privukao je pozornost u svoje vrijeme i poslije na taj vid duhovnosti. On je i u temelju mariologije Ivana Pavla II. Vidimo kako se od toga vremena marijanska ukazanja množe. To potvrđuje marijansku pobožnost koja se razvija kroz povijest. Drugi vatikanski sabor pokazuje ulogu i važnost Marije u životu Crkve i svijeta. Vjerujem da Međugorje potvrđuje taj proces i taj razvitak povijesti spasenja.
Obavljali ste razne službe po Europi i Africi. Biste li mogli usporediti ovdašnju pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji u odnosu na druga mjesta gdje ste djelovali?
Ono bitno kod marijanske pobožnosti na cijelome svijetu je slično. Ona je u odnosu prema osobama Presvetoga Trojstva i spasenjskom poslanju njezina Sina, i ta bliskost je važna posvuda gdje postoji marijanska pobožnost. Marija nas uvijek šalje svojemu Sinu. Najkraći put prema Isusu Kristu vodi preko Marije i veoma sam sretan što se u Međugorju taj kult razvio u kristocentričnom obliku što je, između ostaloga, znak dobre vjere i ispravnosti. Ta pobožnost je solidna. Postoje i kulturalne razlike u marijanskoj pobožnosti. Svaka zemlja ima svoju povijest. Primjerice u Ruandi, gdje sam bio misionar, razvila se pobožnost prema Gospi siromaha, prema ukazanjima u Belgiji u Banneuxu 1933. Poslije toga u Kibehu Gospa se ukazala kao Majka Riječi i zauzima važno mjesto u duhovnosti i pučkoj pobožnosti. U Poljskoj je najsnažnija pobožnost prema Gospi iz Częstochowe [Čenstohove], ali to ne isključuje naglasak na bogatstvo marijanske pobožnosti u svijetu.
Vidimo kako je majčinstvo danas suočeno s raznim izazovima poput: poteškoća ostati u drugom stanju, pobačaja, surogat majčinstva... Može li primjer BDM-a pomoći? Što Vi, kao nekoć medicinski djelatnik, možete reći na tragu ove problematike?
Ne možemo zaboraviti da se Mariju časti kao majku. Ona je doista bila majka kao sve majke svijeta, bila je trudna i rodila svojega Sina i svojim ga grudima dojila o čemu je govorila i jedna žena iz mnoštva, kaže evanđelje. Sve to pokazuje veličinu majčinstva i svetost toga životnog staleža u kojemu se rađa novi život i koji prati život u svakoj fazi.
Danas postoje smrtonosne prakse koje se primjenjuju kao da je trudnoća bolest i odvajaju ljude od kontakta s Bogom koji je i stvoritelj i branitelj života. Mi moramo liječiti tu situaciju vraćajući se izvoru života, Bogu samome. Ljudski život je ukorijenjen u Božjem životu.
Koliko se s karizmom Vaše kongregacije palotinaca povezuje Vaša sadašnja služba?
Duhovnost palotinaca koju smo primili od utemeljitelja Vinka Palottija je univerzalni apostolat. To znači služiti rastu kraljevstva Božjega na zemlji svim mogućim sredstvima koja imamo na raspolaganju. To je prva značajka. Druga je veoma marijanska, mi častimo Blaženu Djevicu Mariju kao kraljicu apostola koja je bila prisutna u svim trenutcima Isusova života. Na kraju je bila prisutna i kod izljeva Duha Svetoga na dan Pedesetnice. Bila je među apostolima koji su primili puninu Duha Svetoga. Dakle, duhovnost palotinaca za mene je velika podrška koja mi omogućuje vidjeti vrijednost svih karizmi koje postoje u Crkvi i koje nalazim i ovdje u Međugorju.
Koje mjesto, prema Vašem mišljenju, zauzimaju vjernici laici u življenju marijanske pobožnosti? Je li još uvijek živa molitva krunice?
Čini mi se da Božji narod, laici, imaju dubok osjećaj za zdravu pobožnost i duhovnost koja je veoma živa, ne samo na intelektualnoj razini, nego kao odgovor cijele osobe na Božji poziv, što znači posvetu Bogu duhom, dušom i tijelom. Laici su oni koji, prije svega, časte Blaženu Djevicu Mariju. Imam dojam da su teolozi udaljeniji od Marije, za razliku od jednostavnih ljudi. U privatnim ukazanjima i objavama Marija se obraća jednostavnim ljudima, često djeci i adolescentima, a ne teolozima sa sveučilišta i fakulteta teologije koji nemaju baš lagan pristup marijanskoj pobožnosti. Krunica je povlaštena molitva jednostavnih ljudi, to je molitva koja nas vodi kroz sva otajstva Isusova i Marijina života. Ona sažima ono bitno u našoj vjeri.
Kao rođeni Poljak, čiji se sunarodnjaci iznimno utječu Djevici Mariji, kako doživljavate hrvatski narod koji je Blaženu Djevicu često kroz svoju povijest molitveno zazivao „najvjernijom Odvjetnicom“?
Poljake i Hrvate lako je usporediti. I jedni i drugi proživjeli su slične teške situacije – ratove za obranu zemlje, okupacije, borbu za samostalnost. Poljska je zemlja koja postoji skoro tisuću godina, a u 19. i 20. stoljeću 123 godine nije bila samostalna. Hrvati su tijekom četiriju stoljeća izgubili svoju samostalnost pod turskom okupacijom. Postoje i jezične sličnosti jer i jedni i drugi pripadaju velikoj obitelji slavenskih naroda pa imamo slične reflekse, napose veliku ljubav prema Mariji koja je naša kraljica i koja bdije nad suverenitetom i slobodom naših naroda.
Među Lauretanskim litanijama postoje mnogi zazivi BDM-u. S obzirom na današnje izazove u svijetu, koji bi bio najaktualniji?
Iz Lauretanskih litanija teško je izabrati neki naziv za naše vrijeme jer svi ti nazivi pokazuju tko je Marija kao osoba i koje je njezino poslanje. Njezin identitet i njezino poslanje ne mogu se odvajati, oni idu zajedno, i svi su zazivi aktualni. Nadopunjuju se u novijim nazivima. Primjerice, naziv koji je odabran ovdje u Međugorju - Kraljica mira, u litanije je uveo papa Benedikt XV. za vrijeme Prvoga svjetskoga rata 1917. Dao nam je Mariju kao onu koja promiče mir i pomaže nam živjeti mir.
Što Vas se posebno dojmilo pri Vašem prvom susretu s Međugorjem? Što je najvrjednije u ovome mjestu?
Ono što me doista ganulo u Međugorju je gorljivost hodočasnika koji dolaze. Ovdje postoji križni put na Križevcu na koji se nije lako uspeti, a ljudi idu gore da pokažu koliko im je važan križni put. Na Podbrdu se moli krunica i ljudi doista mole velikim žarom. To me pogađa. Druga stvar su tišina i klanjanje. Treća stvar su masovne ispovijedi, nevjerojatno masovne, tako da ni brojni svećenici ne uspijevaju zadovoljiti sve zahtjeve za ispovijed koja predstavlja vrata prema obraćenju, vrata koja su danas u mnogim zemljama zatvorena, napose u Zapadnoj Europi. Četvrta stvar je velik trud koji je uložen u odgajanje vjere u obliku mnogih duhovnih vježbi, seminara, kongresa i kateheza koje se ovdje nude kako bi se razvilo razumijevanje vjere što je bila karakteristika Blažene Djevice Marije.
