Rodom Španjolac, a zvanjem isusovac, nadbiskup Ladaria proveo je više od 30 godina poučavajući teologiju u svojoj rodnoj zemlji i na rimskom Papinskom sveučilištu Gregoriana. Rođen je 19. travnja 1944. u Manacoru na otoku Majorci. Godine 2004. sveti papa Ivan Pavao II. imenovao ga je generalnim tajnikom Međunarodne teološke komisije. Prošle godine papa Franjo postavio ga je na čelo Kongregacije za nauk vjere. Intervju s nadbiskupom Ladariom objavio je Katolički tjednik na Nedjelja.ba
Preuzvišeni, kako je to biti prefekt Kongregacije u službi pape Franje?
Kako ja to shvaćam to je jednostavno pitanje poslušnosti. Papa Franjo me je pozvao i priopćio svoju odluku, a ja sam mu rekao: „Sveti Oče, ako ste Vi tako odlučili, prihvaćam i nemam što više dodati.“ Dakle, to je prva stvar. No, naravno to je i odgovornost i moram kazati da nekoliko prvih dana nisam dobro spavao… Međutim, polako naviknete se i vidite da je to moguće, poglavito znajući da je to Papina želja. Tako da je bolje ne misliti odviše o tomu: sve je sređeno.
Pomaže li Vam to što ste isusovac u radu s papom Franjom?
Postoje, dakako, srodnosti: kao naša formacija, ili zajednički poznanici. Ovo pomaže. No. Sveti Otac i ja se nismo prije poznavali. Vidjeli smo se jedanput, mislim, prije njegova izbora, kada je došao u Rim s ostalim argentinskim biskupima tijekom njihova pohoda ad limina. Kao i sve Biskupske konferencije kada dođu u ovaj pohod „na grobove apostola“, i oni su također posjetili Kongregaciju za nauk vjere. Ja sam već bio tajnik Kongregacije te smo se susreli prvi put tom prigodom. Dakle da, postoje srodnosti i ovo čini odnose jednostavnijima. Međutim, moram reći da je ovo slučajno: Papa je Papa! Neovisno je li on isusovac ili ne, meni ne predstavlja razliku. Tako da biti kolega isusovac može pomoći, ali to je slučajno: to ne mijenja bit.
Papa je opisao Vaš posao kao imanje „pastoralnoga lica“. Što to znači?
To (imanje pastoralnoga lica) ne utječe izravno na postao po sebi, nego način na koji ne on obavljen. Postoji jasna pastoralna dimenzija. Imamo zadata promicati i braniti vjeru, propovijedajući vjeru. Ovo je eminentno pastoralna uloga. To uključuje promoviranje katoličke vjere tako da bude poznatija i, kada postoje problemi, braniti ju također. Mnogo puta sam čuo papu Benedikta XVI., kada je bio kardinal Ratzinger i prefekt Kongregacije, kako govori: „Moramo braniti vjeru običnih vjernika, ne vjeru teologa.“
Oni već imaju svoje putove znanja kako stoje stvari! To mi znači da je ovo veoma vrijedna i ispravna institucija. Tako da je taj opis pape Franje jednostavno razumljiv. Naravno, mi se također bavim oi disciplinarnim stavarima koje imaju veliku utjecaj na mnoge ljude te, i u ovome imamo razvidno pastoralnu ulogu. Dakako, ovo ne znači da ne moramo podrobno proučavati dokumente, nego da to činimo uvijek imajući na umu salus animarum – spasenje duša. Ovo je uvijek primarna svrha našega rada.
Što reforme kurije znače za Kongregaciju za nauk vjere?
Još nismo primili nikakve odredbe vezane uz nas… kada dobijemo prihvatit ćemo ih spremno i surađujući s tim, kao i uvijek. Naša suradnja s papom Franjom bit će potpuna, dakako, ali nismo još primili nikakve konkretne naputke. Kada ih dobijemo, prihvatiti ćemo ih vrlo rado.
Kako pontifikat pape Franje utječe na Vas kao svećenika i biskupa?
Kao svećenik, vidim papinu blizinu ljudima, tako blisko narodu Božjemu. On ima tako pastoralno lice i, za mene, ovo je poziv biti, a također i osjetiti da smo i mi, pastiri naroda Božjega. Papa često govori da pastiri moraju mirisati na njihove ovce. I ovo nam također pomaže osjećati se blizu Božjem puku, jer smo u njegovoj službi. Papa isto govori da je to kao piramida: baza su svi, a potom postoji neki koji služe mnogima. Ne obratno. To je piramida u obrnutom pravcu. Smatram da je ovo veoma lijepa slika i vjerujem da nam pomaže, ako to uzmemo ozbiljno, čini naš osobnu službu više pastoralnom.
KT/ vaticannews.va
