Povodom te obljetnice i velikog interesa javnosti za temu Gospinih ukazanja u Međugorju prenosimo dio intervjua s fra Antom Vučkovićem, prodekanom za znanost Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, objavljenom na portalu dnevno.hr.
Javno govorite o tome kako čovjek može konstruirati svoju sliku Boga, pa tako i Blažene Djevice Marije te projicirati očekivanja koja ne moraju biti točna.
Da. Svi smo u mogućnosti sebi stvoriti svoju sliku o Bogu. Podjednako to možemo i o Gospi. Zato i postoji tako snažna zabrana pravljenja likova Boga. Ti se likovi mogu praviti od zlata i srebra, od drva i metala, ali i od riječi i pojmova, ideja i osjećaja. No, zabrana pravljenja lika Drugoga tiče se i međuljudskih odnosa. Levinas nas je učio da dočim sebi stvorim sliku o drugom čovjeku, više nemam kontakta s njim, drugim, drukčijim, nego sa svojom slikom o njemu. Umjesto drugoga imam pojam. Ispod tog zahvata krije se moć. Volja za moć. Ona se provuče i u naša uvjerenja i naša vjerovanja. Židovstvo, a onda i kršćanstvo, jako su osjetljivi na mogućnost naše proizvodnje slika o Bogu i projekcija naših želja te sudova na Boga.
Može li netko „narediti“ Gospi gdje će se ukazati i koliko puta ili ne?
To se naravno odnosi i na pitanje Gospe i njezinih ukazanja. Crkva je kroz dugo vremena brusila kriterije za nadnaravne fenomene. Među njima ne postoji ni jedan kriterij koji bi govorio: ako se Gospa ili neki anđeo ukaže X puta, onda je to autentično, a ako je ispod ili iznad tog broja, onda je to neautentično. Uzimati broj ukazanja kao kriterij za ili protiv ukazanja promašuje srž pitanja.
Gospine poruke daju do znanja da ju „šalje Svevišnji“ i da njezina ukazanja imaju jasan smisao. Brojna su svjedočanstva ljudi, a svjedočili su i hodočasnici tijekom susreta, kako su primjerice u Međugorju susreli Boga, doživjeli Božju Milost i obratili se. Je li riječ o slučajnosti ili nečem drugom?
I ovdje bi valjalo razlikovati. U Crkvi se ni ne može zamisliti neko autentično ukazanje koje bi bilo protiv Božje volje, neko pobunjenično ukazanje, neko Gospino ukazanje na svoju ruku. S druge strane, ne mogu se sva vjernička iskustva u Međugorju svesti pod zajednički nazivnik Gospinih ukazanja ili poruka. U Međugorju, neovisno o Gospinim ukazanjima i porukama teče Božja milost kanalima koji su Crkvi posvuda zajamčeni: sakramenti, molitva, post, ljubav. To ne bi trebalo brkati. Netko se može ispovijedti usred prašume ili pustinje i doživjeti Božju milost kao što je doživi netko tko se ispovjedi u Međugorju.
Nezanemariva je činjenica da je ipak riječ o velikom broju ljudi koji svjedoče o Međugorju, ali i onih koji mu se protive. Koji su razlozi opiranja događajima u Međugorju koja često prijeđu u ismijavanje ili vrijeđanje?
Mislim da ih ima mnogo. Mogu biti razumske, teološke, emotivne naravi ili se pojavljivati iz jednostavnog razloga što u nečiji duhovni, razumski obzor ne stane nešto kao ukazanje ili ukazanje Gospe ili nešto kao vjera u nadnaravno. No, ako otpor prelazi u ismijavanje i vrijeđanje, više nije riječ o otporu prema Međugorju, nego o nedostatku poštivanja temeljnih ljudskih vrijednosti. S tuđim se uvjerenjima čovjek nikada ne smije ismijavati. Nikada nije dopušteno vrijeđati druge ljude zbog njihove vjere kakva god ona bila. Ako netko to čini u ime svoje vjere, mislim da bi ju bilo dobro temeljito propitati.
Koliko će odluka pape Franje utjecati na daljnju situaciju?
Ne znam. Ne znam kakva će njegova odluka biti i ne mogu znati kako će utjecati na tijek događaja u Međugorju. Još uvijek mislim da je savjet židovskog farizeja Gamalijela sjajan. Da parafraziram: ako je Međugorje naum ili djelo ljudi, propast će. Sve je ljudsko propadljivo i smrtno. Ako li je pak od Boga, neće ga ljudi moći uništiti.
Što biste izdvojili kao glavnu poruku za sve koji na svom životnom putu traže odgovore?
Meni se čini da je u Međugorju lakše nego drugdje doći u dodir s temeljnom kršćanskom porukom i uvijek iznova potvrđenim životnim iskustvom: napukli život nije osuđen na smrt. Ima izlaza: iz droge ili bilo koje ovisnosti, iz nesređenih odnosa, iz života kao da Boga nema. Postoji otvorena mogućnost svoj život dovesti u sklad s Bogom, s drugim ljudima i sa samim sobom. Taj izlaz otvorio je i drži otvorenim Isus Krist, pravi lik Božji, svojim životom, smrću i uskrsnućem.
