Mir i dobro!
U žeđi i potrazi za ljubavlju i srećom možda se i dogodi najviše lutanja i zaplitanja. Tijekom otkrivanja što sigurnijeg uvida koje je moje životno zvanje, imao sam normalnu želju za brakom i obitelji, ali me nešto ili Netko iznutra “provocirao” da se sav dajem za Boga i duše i to kao svećenik. Svladavale su me sumnje i stiskao sam opciju „poziv na čekanje“. Usput sam vapio da Božja Volja najbolja pobijedi u meni! Pitao sam se pa tko bi mene takvoga uopće i htio u braku ili bogosoloviji? Naime, kada bih i bio u vezi, imao sam nerijetko nemir u dubini srca, a tijekom okretanja svećeništvu, iako uz privremeni otpor zbog slabosti vlastite naravi, ipak sam iskusio i kušam blaženstvo u duši. I to je prevagnulo! Dakle, najvažnije je srcem i umom vjerovati da je nenadmašivo najbolja Božja Volja i onda je iskreno uz intezivniji sakramentalni duhovni život ponizno tražiti te prepoznavati poticaje Duha Svetoga u sebi i oko sebe te ako je moguće uz pomoć pobožnoga i razboritoga duhovnika. Darežljivi Bog u svome vrtu ima bogatstvo različitih cvjetova, od ljubičice do kaktusa (kakav sam možda ja).
Što Vam je bilo najljepše u životu?
Odgovorit ću kratko, ali vrijedi za trajno: ređenje za đakona i svećenika te svakodnevno slavljenje Svete Mise, ispovijedanje itd. Popis divnih stvari koje doživim svaki dan pretvorio bi se u knjigu s više nastavaka. Zaista nema veće sreće nego kad se što slobodnija srca daješ da te Spasiteljeva ljubav pokreće!
Kada Vam je bilo posebno teško u životu?
Kada su mi iznenada umrli i poginuli mladi prijatelji, jedan od njih pred njegovo vjenčanje na kojem sam mu trebao biti kum. Također mi je bilo bolno kada sam, primjerice, u jednoj svojoj nutarnjoj muci i nedoumici u afektu (a tada nije sigurno da dobro vidimo istinu) išao tjeskobno i preuporno nešto objašnjavati i doći do jasnijih odgovora i podrške te sam upilao pa me ta inače dobra osoba blokiranjem otpilila, ne zbog posvađanosti ili zlonamjernosti, nego da me potakne da se snažnije trgnem iznad kušnje koja me pritiskala. Kao što je papa Franjo na vratima sobe stavio upozorenje: "Zabranjeno kukanje!". Bogu hvala, nisam zlonamjeran i bolestan, ali sam u toj stisci baš bio tjeskoban i dosadan sebi i drugima. Dok u srcu gori, u glavi dimi, pa tu i tamo mi ljudi znamo sebe i jedni druge krivo shvatiti i opisati. Ispričavao sam se od muke više puta i krenio hrabrije naprijed! Vjerujem i nadam se čvrsto da je tu tamu i buru naš dobri Gospodin dopustio meni grešniku da me još dublje pročisti od svojeglavosti, iscijeli mi ranjenosti i uči me poniznosti... I mi dok nastojimo pružati drugima dušobrižničku pomoć, možemo zapostaviti da je i sami kao obični ljudi trebamo. Milosrdni Gospodin nas sve po svojoj Crkvi kao velikoj obitelji postupno oslobađa i obnavlja, posvećuje i tako istinski usrećuje!
Jeste li se pokajali što ste svećenik?
Kajem se što svećenik nisam postao i prije! A najviše se kajem zbog grijeha, svjesnih i nesvjesnih, s kojima sam povrijedio Božju ljubav u sebi i u bližnjima.
Imate li kakvu poruku za čitatelje?
Imam onu koja je i mene do srži oduševila: nenadmašiva poruka evanđelja Isusa Krista koju donosi Njegova Crkva i čudesan trag uistinu beskrajno blažene ljubavi Njegovih svetaca! O kako bih želio da budemo sveti, i vi i ja! To je pravi i trajni, potpuni i beskrajni smisao i sreća života! On tebi, dragi brate i sestro, Srcem poručuje: SLIJEDI ME!
Hvaljen Isus i Marija i Josip s Njima! Blagoslov neka je na svima!!! +
