Nakon što je u detaljnom osvrtu iznio osobni dojam, brojčane pokazatelje i činjenice o životu vjere u Međugorju, mons. Hoser je odgovarao na pitanja novinara. Na pitanje gdje, temeljem doživljenog, vidi Međugorje u Novoj evangelizaciji koju Crkva naglašava, biskup je rekao: „Mislim da se Međugorje već nalazi u toj ravni crti, na toj liniji Nove evangelizacije. Brojke koje sam naveo to dokazuju. I dinamika porasta broja hodočasnika pokazuje da su i potrebe u porastu“.
Biskup Hoser je potvrdio da je razgovarao s vidiocima. Upitan je kakav su dojam ostavili na njega. „Točno da je kontakt s vidiocima bio upisan u moj opis poslanja, ali to nije bio produbljeni kontakt. Oni odgovaraju onome što radi Komisija koja pripada Kongregaciji za nauk vjere i to vodi kardinal Camillo Ruini. Oni su tamo već sve izložili. Imao sam normalni, običan kontakt s njima. To nisu više mladići i djevojke. Neki od njih već su bake. Treba primijetiti da su oni uronjeni u običan, svakodnevni, normalan život, život obitelji. Oni moraju privređivati za život svoje djece. Žive sličan život kao i svi mi. Neki su bolesni, neki se bore kako će zaraditi dovoljno za život. To je uobičajeni život, iako oni kažu da su imali tu povlasticu ukazanja, za razliku od drugih. Nije moja uloga da se izrazim o autentičnosti ukazanja, jer se Crkva još uvijek nije o tome očitovala“ rekao je mons. Hoser.
Biskup je spomenuo i u povijesti priznata ukazanja. Svetište La Salette u Južnoj Francuskoj u Alpama, Rue du Bac u Parizu, Lurd, Fatima, Bannuexu u Belgiji, što je bilo u godini kad je Hitler došao na vlast, Guadalupa u Južnoj Americi, povezano uz kolonijalno osvajanje južnoameričkih Indijanaca. „U svim tim ukazanjima postoji zajednički nazivnik - BDM poziva na obraćenje, da se napusti život grijeha. Pokazuje izazove pojedinog vremena, svakog razdoblja“ istaknuo je mons. Hoser.
Podsjetio je i na ukazanja u Kibehu, 21 godinu je živio u Ruandi i bio član liječničke komisije za ukazanja. „Blažena Djevica Marija već je pokazala spektar genocida koji se dogodio dvanaest godina poslije. To je bilo upozorenje. Poruka je slična onoj koja je rečena u Međugorju. Poziv na obraćenje, mir i ta su ukazanja u Crkvi priznata. Rekao bih da su Kibeho i Međugorje po povijesnom kontekstu i po sličnosti dva sestrinska mjesta. U početku su postojale sumnje jesu li ti vidioci autentični, pričaju li bajke. Neki vidioci su bili isključeni. Zato vas molim za strpljenje, jer što je složeniji fenomen, to treba više vremena da bi se došlo do važećih zaključaka“ potaknuo je mons. Hoser.
Talijanski novinar je rekao kako se u Italiji priča da je nakon završenog tri i pol godišnjeg rada Komisije za Međugorje, kardinal Camillo Ruini zaključio da su autentični prvi mjeseci, prve godine ukazanja. „Ako ste pročitali dosje komisije za proučavanje Međugorja, što mislite o tom zaključku?“. Mons. Hoser je rekao: „Nisam pročitao taj materijal jer nije objavljen. Mogu razgovarati s kardinalom Ruinijem, ali za sada ne mogu ništa reći. Moja misija je bila ne samo da porazgovaram s ljudima koji ovdje djeluju i rade, nego i da obiđem mjesta. Zato sam se uspeo na Podbrdo, tim ne tako lakim putem koji vodi do kipa BDM. Već sama činjenica da tamo postoji Gospin kip vrijedi da se do njega svi popnu. Tamo sam naišao na skupinu poljskih hodočasnika. Njima sam se obratio i rekao im nekoliko riječi o marijanskom štovanju. Mediji su to već pretvorili u fakt da sam gore odveo grupu hodočasnika, što nije istina“.
Fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Marijina, na to je rekao: „U priopćenju Tiskovnog ureda Svete Stolice od 17. siječnja 2014. g. piše, kako je rekao i Federico Lombardi, tadašnji glasnogovornik, da su rezultati istraživanja predani Kongregaciji za nauk vjere na daljnju obradu. To je posljednja informacija“.
Novinar je biskupu Hoseru rekao da cijelo vrijeme kad govori o zbivanjima u Međugorju, kaže ukazanja, a ne navodna ukazanja. „Vjerujete li Vi osobno da se ovdje doista radi o ukazanjima i što ste razgovarali s mostarsko-duvanjskim biskupom Ratkom Perićem koji u njih ne vjeruje i osporava ih“ upitao je novinar. „Suzdržavam se od svog suda jer to nije moj posao. To je posao Komisije kardinala Ruinija. Govorim o ukazanjima, jer tako se ovdje govori. Kad to kažem, to stoji u navodnicima. Ali kad govorim, navodnici se ne mogu vidjeti. Kao i vi, očekujem konačnu komisiju i odluku Svetog oca“ rekao je mons. Hoser.
Na pitanje što papa Franjo misli o Međugorju, ukazanjima i plodovima, biskup je odgovorio: „Ne znam što papa misli. Nikad mi nije rekao. Papa isto tako treba pogledati kakvi su zaključci Komisije. Ali mislim da s obzirom na težinu koju Međugorje ima u kontekstu nove evangelizacije, to će sigurno utjecati na konačni sud“.
Biskup Hoser je upitan i što znači njegova izjava u medijima ususret dolasku u Međugorje, da će misiju u Međugorju morati obavljati u sasvim drugačijim uvjetima i po čemu su Marijina ukazanja u Međugorju drugačija od prijašnjih, kako je rekao. „Sigurno ste primjetili da se ovdje događa nešto što je u drugačijem formatu, u drugačijim dimenzijama nego prije. Najprije, trajanje onoga što nazivamo međugorska ukazanja. To je već 36 godina. Iako možemo vidjeti u životopisima nekih svetaca da su imali ukazanja sve do kraja života. Druga specifičnost je broj ukazanja. Neki su nabrojili do 47 000 individualnih ukazanja. S obzirom da ima šest vidjelaca koji imaju česta ukazanja, zbrojite šest godina, možda se može doći do te brojke. Osim toga, to nisu ukazanja koja su vezana uz mjesto. U Lurdu se Gospa uvijek ukazivala u špilji, u Fatimi iznad jednog stabla. Ovdje, prema onome što kažu vidioci, ukazanja idu zajedno s osobom. To može biti kod kuće, na putu, u crkvi. Sve su to specifičnosti koje otežavaju rad u donošenju odluka“ zaključio je biskup Hoser.
