Svako ozdravljenje po molitvi u Isusovo ime je dar od Boga. Ono se ne može kupiti niti čime zaraditi. Bog je suveren. On hoće sve ozdraviti, ali katkada postoje okolnosti u kojem ne ozdravlja zbog prisutnosti nevidljivih prepreka ozdravljenju. Fra Ivo navodi osam prepreka, s kojima se susretao u svojoj bogatoj praksi: neispovjeđeni grijesi; nedostatak vjere; okultizam; neopraštanje; duhovi bolesti; neznanje; prokletstva; „što će mi liječnik“. Objavljujemo ih u nastavcima
U svojoj knjizi Bog i danas ozdravlja, svećenik Filip Madre tvrdi da postoje uvjeti da budemo ozdravljeni.[1] Bog želi ozdraviti čovjeka, ali objektivne nevidljive prepreke treba najprije ukloniti. One se često nalaze u našem srcu. Poznati američki bibličar F. Bosworth[2] u svojoj knjizi Isus Krist, Gospodin koji te ozdravlja navodi dvadeset i dvije prepreke za ozdravljenje. Ja ću navesti osam koje smatram najčešćim i koje sam susreo tijekom rada s ljudima.
1. Neispovjeđeni grijesi
Jedna od najtežih prepreka za ozdravljenje je grijeh. Grijeh je najveća bolest! Koliki žele ostati i živjeti u grijehu!
Po definiciji, grijeh je prekršaj protiv razuma, istine, ispravne savjesti; prijestup je istinske ljubavi prema Bogu i bližnjemu, zbog izopačene privrženosti nekim dobrima. On ranjava čovjekovu narav i ugrožava ljudsku solidarnost; definiran je kao „riječ, čin ili želja protiv vječnog zakona“ (KKC, 1849).
Krist je Svjetlo svijeta i Spasitelj svih ljudi, ali postoje mnogi koji žive u grijehu i tako ignoriraju poruku spasenja i zbog toga su bolesni na duši i tijelu. U knjizi Gospodine, ozdravi me, Ivan Miškić piše: „Grijeh je najveći neprijatelj zdravlja i cjelovitosti osobe koji život čini preteškim. Snaga se gubi, ne toliko radom i naporima, već problem leži u grijesima i posljedicama grijeha koje se očituju u našim životima.“[3] Primo Martinuzzi, poznati talijanski liječnik i psihoterapeut, kaže da grijeh razara duh i dušu.
Gdje god sam propovijedao i osobno vodio duhovne obnove, pozivao sam ljude da se ispovjede i pokaju za grijehe jer neispovjeđeni grijeh je prepreka ozdravljenju. Ponekad ne želim ni moliti za nekoga ako se nije odrekao grijeha. Ne možemo očekivati od Boga ozdravljenje, a živjeti u smrtnom grijehu. Primjerice, čovjek koji je umro, ne može na dar primiti ništa jer je mrtav. Tako kad smo u grijehu, duhovno smo mrtvi. Biti duhovno mrtav ne znači prestati postojati, već biti odvojen od Duha Božjega. U Efežanima piše: „mi koji smo bili mrtvi zbog grijeha, (Bog) s Kristom oživi“ (usp. Ef 2,5). Ako živimo u smrtnom grijehu, naš duh je mrtav za Boga i njegova ozdravljenja, i tada nije u zajedništvu s Bogom. Sv. Pavao u Pismu Timoteju govori o nekim ljudima koji su bili mrtvi (duhovno) još tijekom svoga života (1 Tim 5,6). Time nije mislio da su prestali postojati. U Bibliji je opisano nekoliko vrsta smrti: duhovna, fizička i vječna smrt – što znači, biti bačen u jezero koje gori ognjem i sumporom. Koliki traže ozdravljenje, a ne žele se obratiti – i to je prepreka ozdravljenju. Nema ozdravljenja bez obraćenja. Čak se zna dogoditi da osobe ozdrave po molitvi, ali budući da nisu promijenile život, bolest im se vrati. Ne mogu reći Isusu: „ozdravi me“ a zatim „doviđenja“! Bolest je posljedica grijeha, kaže veliki naučitelj Crkve sveti Toma Akvinski.[4] Ako je bolest posljedica grijeha, onda je Isus Krist lijek,[5] jer je On umro za naše grijehe (usp. Rim 5,8). Ovakvu potvrdu nalazimo u odlomku gdje je Isus izliječio bolesnika na zdencu Betazda.
Povezanost grijeha i bolesti
Ovaj događaj nam pokazuje primjer povezanosti grijeha, krivnje i bolesti. Isus je prvi put u evanđelju potražio u hramu onoga koga je ozdravio: „Eto, ozdravio si! Više ne griješi, da ti se što gore ne dogodi!“ (Iv 5,14). Evanđelist Marko daje nam drugi primjer o paraliziranom čovjeku koga su njegovi prijatelji donijeli i spustili do Isusovih nogu. Oni su mislili da će Isus pogledati njegovo bolesno tijelo, položiti ruke i ozdraviti ga. Međutim, Isus nije pogledao na njegovo tijelo, već na njegovu dušu. Vidio je da je taj čovjek u grijehu i da zbog grijeha ima veliki osjećaj krivnje. Isus mu reče: „Sinko, opraštaju ti se grijesi – ustani, uzmi svoju postelju, i hajde kući svojoj! On ustade. Smjesta uze postelju i iziđe naočigled svima“ (Mk 2,5;10-12). Gospodin mu je najprije oprostio grijeh, a zatim ga ozdravio. Kad je ovom čovjeku Isus oprostio grijehe, u njega je ušla snaga Božja. Grijeh i krivnja ne dopuštaju Božjoj milosti da prođe.
I danas postoje mnogi bolesnici koji ne ozdravljaju zbog grijeha i krivnje. Ne osjećaju se dostojni ozdravljenja. Bog traži da se distanciramo od grijeha i oslobodimo srce od krivnje. Neke su bolesti došle zbog tuđih grijeha, možda naših roditelja. Ako su se bavili magijom, ili se puno psovali ili je u obitelji bilo puno pobačaja.
Tko se odriče grijeha, milost nalazi
Katekizam Katoličke crkve na veoma obazriv način progovara o povezanosti grijeha i bolesti: „Starozavjetni čovjek svoju bolest živi pred Bogom: zbog bolesti pred Boga izlijeva svoju tužaljku i od njega, gospodara života i smrti, moli ozdravljenje. Bolest postaje put obraćenja, a Božje oproštenje početak je ozdravljenja.[6] U knjizi Mudrih izreka potvrđuje se: „Tko griješi protiv mene, udi svojoj duši. Svi koji me mrze, ljube smrt” (Izr 8,35) ili „Nesreća prati grešnike“ (Izr 13,21). Isto tako čitamo: „Tko skriva svoje grijehe, nema sreće, a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi“ (28,13). Prorok Sirah kaže: „Bježi od nepravde i ne budi pristran, i od svih grijeha očisti srce“ (38,10).
Svaki grijeh razara
Kad netko živi u grijehu, između njega i Boga stoji debeli zid kao zapreka ozdravljenju: „Ne, nije ruka Gospodnja prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo, nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša.“ (Iz 59,1-2). Mnoge fizičke bolesti dolaze zbog nedovoljne ishrane, pušenja, alkohola, droge, nedostatka prijatelja, krivih navika i sl. Neki pak grijesi, barem naizgled, ne izazivaju poremećaje na tijelu kao, primjerice, oholost. Ipak, valja reći da svaki grijeh remeti i razara duhovno zdravlje pojedine osobe i zajednice u cjelini. Naime, grijeh je ponajprije suprotstavljen kreposti ljubavi. Sv. Ivan apostol u svoj poslanici ističe važnost priznavanja grijeha: „Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistit nas od svake nepravedosti“ (1 Iv 1,9). U istoj poslanici nas potiče: „Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite“ (1 Iv 2,1).
Priznati grijeh, znači biti izliječen
Isus je došao da nam oprosti naše grijehe, ali ovo opraštanje je uvjetovano našom vjerom u njega. U ovom kontekstu, vjera znači dopustiti Isusu da uđe u naša srca po daru Duha Svetoga. Samo nas Isus pomiruje s Ocem. Nema drugog spasitelja. Duh dokazuje svijetu da jedino Isus oduzima grijehe svijeta. Samo Isus je Spasitelj svih ljudi. Dakle, prvi uvjet prije nego što molimo za ozdravljenje je da raščistimo s grijehom i sa svakom gorčinom. Grijeh nas udaljava od Boga i od ozdravljenja. Priznati grijeh, znači biti izliječen.
