Čovjek je svojim grijehom, neposluhom, unio u divni kozmos ponovno kaos, kaotično stanje, koje – vidimo – vidimo i danas vlada svijetom. Gospodin nam nešto poručuje i preko ove pandemije koja se sve više širi oko nas. Ako sam u ožujku bio jedan od rijetkih koji su bili inficirani COVID-om, danas je to postalo gotovo pravilo. Cijele su obitelji u izolaciji, a smrt ne bira, uzima ne samo starije, nego i mlađe naraštaje. Bolest je nepredvidiva, i stoga trajno moramo imati na umu – biti odgovorni u ponašanju. – Isto tako slušamo stalno i čitamo o neredima u svijetu. Paljenje crkava diljem svijeta, zatim o ovim ubojstvima i pokušajima ubojstva na Zapadu. U samom Beču, provalilo je njih pedesetak neki dan u jednu crkvu i obeščastili je, a jučer pucnjava i ubojstva nedužnih ljudi. Ne znamo još uvijek konačni ishod. Ljudi su u strahu od islamskih ekstremista. Pa neki dan u Francuskoj – ubojstva i pokušaj ubojstva pravoslavnog svećenika. Ne može to biti od Boga. Bog ne želi nasilja. Vjera koja naviješta nasilje ne može biti nikako na Božjem putu. Ne može biti od Boga. Ali u svemu zabrinjava jedna činjenica – da je malo tko iz islamskog svijeta podigao glas protiv ovih zločina. To su zbiljski zločini nad ljudima. Koji je konačni cilj svih ovih napada? Vjerojatno žele ovladati ljudima sijući strah. Strah vlada svijetom, strah od terorista, strah od epidemije, bolesti, strah od smrti. Strah za svoje i naše zajedničko sutra. Što nas čeka?
Isus je rekao: Ne bojte se. U svijetu ćete imati nevolju i strah. Ali ja sam pobijedio svijet. Kad bi se svijet okrenuo Isusu, a ne Sotoni, bilo bi sve u redu. Bili bismo na Božjem putu. A ovako ne znamo što nam donosi sutra. Stavimo sve svoje u Božje i Isusove ruke.
Danas je i za Ameriku tzv. dan D. Dan izbora. Ta najmoćnija nacija na svijet – konglomerat i melting-pot svih europskih i azijskih te hispanoameričkih te afroameričkih potomaka – bira između kršćanskoga, evanđeoskoga i protukršćanskoga puta u budućnost. Znamo tko je za život, tko je za kršćanske vrijednosti, a znamo tko je za pobačaj, liberalne stavove, ubojstva nerođenih sve do samoga rođenja. Pa Gospodina molimo da narod odluči, jer od njihove odluke zavisi i budućnost mnogo toga u svijetu. Vidjeli smo natezanja oko izbora njihova ustavnoga sudca. Hvala Bogu da su izabrali katolkinju, majku petero djece i dvoje posvojenih s Haitija! Molimo Gospodina da ne bude kako naši ljevičarski i bezbožni mediji žele.
Danas se franjevačke zajednice sjećaju svih onih koji su na bilo koji način bili povezani s Franjinim idealima, bili u Franjinu društvu, bilo u prvom, drugom ili trećem redu. Sjećamo se pokojnika iz franjevačkih zajednica. Znamo koliku su ulogu odigrali franjevci na ovim prostorima, znamo također njihovu ulogu u misioniranju, evangelizaciji svijeta. Znamo za svoje trećoredce koji su ponosno nosili pas, nedjeljom kad bi išle naše majke i bake na svetu misu. Pasić je bio neizostavan dio njihove odjeće. Molile su uvijek, i zato je Hercegovina bila plodna zvanjima te smo nakon onoga rata slali po cijeloj državi duhovna zvanja. Nema zajednice koja nema nekoga iz Hercegovine. Budimo zahvalni tim svjedocima vjere u teška vremena, i turske okupacije, i obaju jugoslavenskih režima, i teških ratnih, poratnih vremena, pa i ove najnovije ratne drame od prije četvrt stoljeća. Na nama je moliti za njih i slijediti njihov primjer.
Uvijek se pitam, što bi bilo kulturološki vrijedno da nema Isusa Krista i Evanđelja na Zapadu. Da Isus Krist nije impregnirao cijeli jedan kontinent na svakom području. Pa ujutro kad uključim radio internetski te zborske skladbe uvijek ćemo se namjeriti na sakralnu, svetu glazbu, skladbe koje su besmrtne. Jedan Mozartov Requiem ili Ave Maria ili Gloria in excelsis Deo. Zahvalni smo za te velikane koji su nam ostavili svoja besmrna nadahnuća. Jer glazba je veća inspiracija od filozofije, pjesništva, i svih drugih umjetnosti.
Fra Tomislav Pervan/miportal.hr
