Iv 11, 1-45. Lazar je ležao u grobu i već zaudarao kada mu dođe Isus i podiže ga iz mrtvih. Tako sam i ja ležala u svome grobu danima, mjesecima, godinama i zaudarala sam jako svojom sebičnošću, ohološću i drugim grijesima. Gdje me čista duša mogla primjetiti na kilometar. I svi ti dragi ljudi su mi pružali ruku, da izađem iz svoga groba, ali ja njih niti sam vidjela niti slušala. I onda dođe On i smilova se meni, grešnici, i po milosrđu Svome pruži mi Svoju toplu i zaštitničku ruku i podari mi novi život.
Obasja me svjetlost s tisućama zraka ljubavi Njegove i otopi ovo moje tvrdo srce i u njega unese novi život. Isuse, hvala ti na toj milosti. Osluškujte i vapite On je tu, samo traži vašu ruku. To je ruka spasa. Jer šta će mi sva blaga svijeta, ako nemam Isusa, ako ne nosim Isusa drugome, ja upadam ponovo u tamu. A tko jednom doživi grob svoje duše, taj se više u to ne vraća. Njegovoj ljubavi je sve moguće, samo mu vjeruj. Svećenik: pater Stjepan I. Horvat.
