Sveto pismo ne govori puno o svetoj Marti, sestri Lazara i Marije iz Betanije, ali iz njega saznajemo kako su njih troje bili posebno dragi Isusovi prijatelji i koje je rado posjećivao. Marta je bila radišna žena, domaćica koja je ulagala svakodnevno puno snage, vremena i ljubavi u kućanske poslove, a isto tako se iznimno odlikovala gostoljubivošću i željom da ugodi onima koji joj dolaze u kuću. Prema Isusovim riječima, u tome je čak i pretjerivala, upravo kao i mnoge žene koje, kad im netko dolazi u goste, imaju grčevitu potrebu urediti kuću do blistavosti i pripremiti posebno ukusna jela, pokazujući na takav način koliko im je stalo do gosta, ali se pri tome fizički iscrpljuju i sve vrijeme troše na posluživanje, dok istovremeno nemaju vremena s gostom niti pravo porazgovarati.
Manje-više sve su žene (a i mnogi današnji muškarci) bili i u jednoj i u drugoj situaciji, odnosno u onoj gdje su se posebnim gostima htjeli pokazati kao posebno dobri domaćini, što ih je fizički, ali i psihički iscrpilo i na kraju ih nije učinilo zadovoljnima, a isto tako bile su i u situaciji kada su to drugi činili za njih, i gdje su se osjećali zahvalnima za sve što su drugi pripremili, ali i pomalo praznima, jer se sve svelo na hranu i izvanjskost, dok za razgovor i prijateljsko druženje nije bilo dovoljno vremena. U tom smislu, valja imati na umu Isusov blagi prijekor upućen Marti (i svima nama), onda kada ga ona moli da opomene njezinu sestru Mariju jer joj uopće ne pomaže u posluživanju, nego samo sjedi i druži se s Isusom. Isus joj, naime, tada kaže kako je Marija odabrala bolji dio koji joj se neće oduzeti.
Iako te njegove riječi nipošto ne treba shvaćati kao poziv na lijenost ili zanemarivanje kućanskih poslova (što je možda i bilo izraženije kod Marije, kad joj Marta tako otvoreno predbacuje), treba imati u vidu kako ni pretjerivanje nipošto nije dobro, nego je velika mudrost u pronalaženju prave mjere jednoga i drugoga, a koja nam počesto u svakodnevnom životu nedostaje.
S druge strane, treba itekako primijetiti veličinu svete Marte upravo po njezinom svakodnevnom obavljanju najobičnijih poslova i požrtvovnosti za svoje ukućane, što je iznimna kvaliteta i koju također i danas pronalazimo kod mnogih i mnogih žena, koje s ljubavlju kuhaju, čiste, odgajaju svoju djecu, trude se biti dobre supruge…, i baš po tome čine plemenitijima i sebe i svoj brak i cijelu obitelj. To je ona svetost na koju smo pozvani, jer koliko god današnje žene pokušavale tražiti životno zadovoljstvo u naizvan uspješnim poslovima i priznanjima, na što ih obično potiče društvo, nikada ih oni zapravo ne mogu učiniti tako zadovoljnima kao oni najobičniji poslovi kad ih mogu s ljubavlju i strpljivošću obavljati, te kroz njih svakodnevno darivati svoju obitelj.
Dočekati supruga s posla i djecu iz škole s lijepo pospremanom kućom, posebno ukusnim jelom i svečano serviranim stolom, za kojim će se svi potom okupiti i pokazati puno zahvalnosti prema domaćici, zasigurno je veće zadovoljstvo nego ne znam kakvo priznanje. Upravo je to ono što nam želi posvjedočiti život svete Marte – darivanje za druge kroz najobičnije sitnice.
O svetoj Marti su, kao i o mnogim drugim svecima tijekom povijesti, nastale razne legende koje toj svetici pripisuju izvanredne moći, no one osim što nemaju nikakve ili gotovo nikakve veze sa stvarnom zbiljom, zapravo umanjuju njezinu vrijednost, jer je sveta Marta postala sveta baš poradi najobičnijih sitnica, koje su po njezinu životu postale itekako velike. U tome nam je uzor i u tome nam je poticaj, pa pokušajmo i mi oplemenjivati svoj život na sličan način.
