«Vojnik imenom Longin približi se Kristovu križu i probode svojom sulicom bok Kristov, u kojem se otvori rana, a iz nje poteče krv i voda.
Ovu ranu, koja presvetom tijelu nije zadala boli, oćutjela je Presveta Djevica najbolnije. Njezina krotkost predbacila je to Longinu samo blagim riječima: 'Svemogući Bog neka te pogleda očima svoga milosrđa radi muke, koju si pripravio mojoj duši.' Bog je dopustio, da je nekoliko kapi Presvete Krvi i vode palo na njegovo lice, te su njegove bolne oči smjesta ozdravile. Ali jasnije još bilo je rasvijetljeno oko njegove duše. On je upoznao Raspetoga, koga je tako nemilo ranio. Longin se obrati, oplače svoje grijehe i prizna javno pred Židovima, da je Gospodin pravi Bog i Spasitelj svijeta. Marija je pojmila tajnu pet vrela milosti, tj. otvorenih rana Kristovih, iz kojih izvire živa voda, što obnavlja Crkvu.» (1,219-220)
Probijanje boka Isusova
«Za vrijeme burnih događaja u Jeruzalemu, tišina je vladala na Kalvariji. Mnoštvo koje je dosta dugo bilo jako bučno i razulareno, sada se raspršilo. Sve je uhvatila strava. Kod nekih je ta strava prouzročila pravo pokajanje dok kod drugih nije imala nikakva blagotvornog učinka. Majka Marija, Ivan, Magdalen, Marija Kleofa i Saloma su ostale stojeći ili sjedeći pod Križem, potpuno pokrivene velom i tiho plačući. Nekolicina vojnika je stajala naslonjena na ogradu koja je opasavala podignuti zaravank . Kasije je jahao amo tamo. Nebeski svod je tamnio i cijela priroda se obukla u crninu. Uto se pojavilo šest strijelaca noseći ljestve, užad i velike željezne motke koje su služile za prebijanje goljeni zločincima, da im se ubrza smrt. Kad se približiše Križu našega Gospodina, njegovi se prijatelju povuku malo u stranu, dok je Blaženu Djevicu uhvatila bojazan da će oni iskaliti svoju mržnju na mrtvom Isusovom tijelu. Njezin strah nije bio potpuno bezrazložan, jer kada su najprije prislonili ljestve na Križ, oni su tvrdili da je on samo hinio smrt. Međutim kad su se odmah uvjerili da je hladan i ukočen, ostavili su ga na miru, te su premjestili ljestve na križeve na kojima su visjela dva razbojnika, koji još nisu bili izdahnuli. Uzeli su željezne motke i dok je jedan strijelac prebijao razbojnicima ruke iznad i ispod lakata, drugi je isti čas prebio njihove noge iznad i ispod koljena. Gezma je strahovito kriknuo psa ga je krvnik dokrajčio s tri teška udarca svoje toljage u prsa. Dizma je teško zastenjao i izdahnuo: tako je on bio prvi smrtnik, koji je imao sreću ponovno se sjediniti sa svojim Otkupiteljem. Tada su odvezali užad i dva tijela su pala na zemlju. Krvnici su ih odvukli u duboku močvaru koja se nalazila između Kalvarije i gradskih zidina, te ih tamo pokopali.
Čini se da su strijelci još uvijek sumnjali u Isusovu smrt, pa je njihova surovost u prebijanju nogu razbojnika prouzročila strepnju kod svetih žena da krvnici možda ne bi htjeli iskaliti svoju mržnju na mrtvom tijelu Gospodinovu. Ali časnik Kasije, mlađi čovjek od 25 godina, kojemu su se često rugali njegovi drugovi zbog njegova slabog vida i škiljavosti te zbog njegove plahosti, bio je odjednom prosvijetljen milošću i duboko pogođen ponašanjem vojnika te velikom tugom svetih žena, pa ih je odlučio osloboditi strepnje time što je htio nedvojbeno dokazati, da je Isus doista bio mrtav. On je bio potaknut dobrotom svoga srca, ali nije bio svjestan da je ispunjavao proročanstvo. On je pograbio svoje koplje i brzo dojahao do uzvišenja na kojem je bio ukopan Križ, zaustavio se između križa dobrog razbojnika i Križa našega Gospodina, te uhvativši koplje objema rukama on ga je zarinuo duboko u stranu Isusova boka, tako da je oštrica koplja probola srce i izišla na lijevoj strani boka. Kad je Kasije izvukao koplje iz rane, šiknulo je mlaz vode i krvi iz nje te potekla niz njegovo lice i tijelo. Ta vrsta pranja proizvela je učinak sličan učinku oživotvorenja vodom Krštenja: milost i spasenje je odmah obuzelo njegovu dušu. On je skočio s konja, bacio se na koljena i udarajući se u prsa, glasno je ispovjedio svoju čvrstu vjeru da je Isus Bog. Blažena Djevica i njezine pratilice stajale su blizu Križa pogledom uperenim u nj, ali kada je Kasije zarinuo koplje u Isusov bok, one su se prenerazile i u isti čas požurile do Križa. Djevica Marija je izgledala kao da je njoj koplje probolo srce umjesto njezinom Božanskom Sinu pa se jedva održavala na nogama. U međuvremenu Kasije je ostao klečati zahvaljujući Bogu ne samo za milost koju je primio, nego i za ozdravljenje svojih kronično bolesnih očiju od slabog vida i škiljavosti. Ovo ozdravljenje se dogodilo u isti čas kad je tama, kojom je do onda bila preplavljena njegova duša, bila podignuta. Sve je spopala groza gledajući svetu Krv Isusovu kako otječe u udubinu u kamenu pod Križem. Djevica Marija, Ivan i svete žene te Kasije skupljani su Krv i vodu u čuturice a ostatak su obrisali komadićima platna.»
Sveti Longin je Krv Kristovu sa Kalvarije donio u Mantovu. Nalazi se u bazilici Sv. Andrije -glavnom svetišu Krvi Krisotve u Europi. Pod Križem je Longin progledao - priznao Isusa Spasiteljem svijeta. Na Kalvariji je pokupio kapljice Krvi i ponio sa sobom u Mantovu. Tamo se danas časti ta Krv sa Kalvarije.
Blažena Katarina Emmerick je dodala: ''Kasijevo krsno ime je bilo Longin: i on je bi zaređen za đakona te je propovijedao vjeru. Uvijek je imao uza se jednu bočicu Krvi Kristove...» U Mantovi postoji svetište relikvija Kristove Krivi što predaja povezuje sa Svetim Longinom. Kasije, čiji je vid bio potpuno ozdravljen u času kad su mu oči duše progledale, duboko je bio dirnut i nije prestajao sa svojom iskrenom molitvom zahvale. Vojnike je obuzela strava zbog čuda koje se dogodilo, te su se bacili na koljena pokraj njega i udarajući se u prsa i oni su se ispovjedili Isusu. Voda i Krv nisu prestali teći iz velike rane na Kristovu boku. Tekli su u udubinu u kamenu te su je svete žene ulijevali u bočice, dok su je Majka Marija i Magdalena zalijevale svojim suzama. Strijelci koji su dobili naredbu od Pilata da ne diraju Isusovo tijelo, nisu se vraćali. Sve se ovo dogodilo blizu Križa, nekako oko 4 sata, kada su Josip iz Arimateje i Nikodem dobavljali stvari potrebne za ukop Isusa. U međuvremenu Josipove sluge, koji su dobili naredbu da očiste grob, rekli su prijateljima našega Gospodina da je njihov gospodar namjerava uzeti tijelo Isusovo u staviti ga u taj novi grob. Ivan se odmah vratio u grad sa svetim ženama; najprije da Marija mogne malo ojačati a onda da oni mognu kupiti neke stvari potrebne za ukop. Blažena Djevica je imala malo konačište među zgradama koje su bile blizu Cenakula. Nisu se vratili u grad kroz vrata koja su vodila najbliže Kalvariji, jer su bila zatvorena i čuvali su je vojnici, koje su tamo postavili farizeji, nego kroz vrata koja vode u Betlehem.» ( 3,B/302-306)
