Duško i njegova supruga bili su sretni roditelji troje zdrave djece, sve dok im se prije par godina počelo nešto čudno događati sa sinčićem Rokom koji je tada imao četiri godine. Dijagnoza je bila strašna: regresija u razvoju mozga koja je dovela do toga da se zdravo dijete pretvorilo u dijete-biljku. Bila je to jako velika kušnja za oboje supružnika, ali im je jedna molitva na Križevcu promijenila srce i donijela dar prihvaćanja svog križa.
Nakon toga, Duško i supruga postaju posebni roditelji jednog posebnog dječaka i više ništa u njihovim životima nije isto. Sada Duško kaže: „Naučio sam kako ljubiti svoj životni križ, jer križ bez ljubavi ne može, a ni ljubav bez križa.“ I jedina mu je želja ova: „Dao Bog da moj životni križ promjeni barem jednog oca koji ostavlja suprugu i bolesno dijete!“
