Mislima griješimo, riječima griješimo, djelima griješimo, propustima griješimo.
Evo nekoliko primjera:
Živimo u jednom vremenu koje proživljava ozbiljnu krizu. Svi se slažemo u ovom: čovjek nikad nije bio nesigurniji i tjeskobniji, zabrinutiji i nezadovoljniji, grješniji i bolesniji, nikad nije bio u većoj nevolji i muci nego što je danas...
Svatko je manje-više iskusio da mu grijeh ne može donijeti sreću. Da se zapravo grijehom nikada nije mogla kupiti sreća...
Naše je vrijeme, kao i sva dosadašnja, prepuno lijepih riječi. O djelima se to ne bi moglo reći. Lakše je govoriti nego djelovati. Ali još je lakše propuštati ono što ne bismo smjeli.
Znamo se ponekad tješiti kako nismo svjesni nekoga teškog grijeha, mirne smo savjesti, dok nas grijesi propusta ne uznemiruju. Rijetko ih ispovijedamo. Mislimo da to nije potrebno. Nismo u pravu.
Ako nam je Bog darovao određene talente koje bismo trebali u svakom trenutku upotrijebiti za svoje osobno dobro i dobro svoje braće i sestara. Griješimo ako svoje talente ne koristimo…
U Svetom pismo čitamo kako grijesi propusta bivaju kažnjeni: „Kad pristupi onaj koji je primio jedan talent, reče: 'Gospodaru, poznajući te da si čovjek tvrd: žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao, pobojah se, stoga, odoh i sakrih tvoj talent u zemlju. Evo ti tvoje!' Tada mu gospodar reče: 'Nevaljali i lijeni slugo, znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Prema tome, morao si moj novac uložiti kod novčara. I da sam ja došao, uzeo bih svoje ujedno s kamatama.' "'Uzmite mu taj talent i podajte ga onom tko ima deset talenata! Jer svakome tko ima, dat će se još pa će obilovati; a onomu tko oskudijeva, oduzet će mu se i ono što ima. Nekori-snoga slugu bacite van, u tamu, gdje će biti plač i škrgut zuba!" (Mt 25, 24–30)
Dalje čitamo da sami propust djela milosrđa povlači sa sobom vječnu propast:.
"Potom će reći i onima slijeva: 'Idite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi pojesti; ožednjeh i ne napojiste me; bijah putnik i ne primiste me; gol i ne obukoste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!'" "Potom će mu i oni reći: 'Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i žedna, ili kao putnika, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne podvorismo te?' Potom će im odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, koliko ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.' Ti će otići u muku vječnu, a pravednici u život vječni." (Mt 25,41-46)
Sveti Jakov piše: „Tko dakle može činiti dobro, a ne čini, počinja grijeh.“ (Jak 4,17).
Budimo oprezni i nemojmo se šaliti s grijesima propusta. Postanimo svjesni svih svojih grijeha, pokajmo se iskreno za njih i čvrsto, s Božjom pomoći, odlučimo činiti sa svoje strane ono što Gospodin očekuje od nas i što smo po savjesti dužni uraditi.
Što je grijeh?
Sve ono što mislimo, želimo ili radimo, a Bogu se ne sviđa, zovemo grijehom. Grijeh je riječ, čin ili nutarnji osjećaj koji nije u skladu s Božjom voljom i protiv naše savjesti…
Grijeh je uvreda koju čovjek nanosi Bogu kao osobi, bližnjemu kao osobi, sebi kao osobi, kada svjesno i hotimice krši njegov sveti zakon mislima ili riječima, djelima ili propustima.
Grijeh je izraz za zlo koje čovjek čini poglavito u odnosu prema Bogu, a onda i u odnosu prema čovjeku. Grijeh je krivnja koja se iskupljuje pred Bogom i koju samo Bog može oprostiti. Grijeh je nakana ili čin kojim se čovjek izravno ili neizravno usmjeruje protiv Boga i ne postupa prema njemu kao prema Ocu. Grijeh je svjesno kidanje sveze ili odnosa s Bogom. Prekidanje svake sveze s Bogom značilo bi ništavilo.
"Grijeh je u najširemu smislu sve ono što je zlo, sve negativno u svijetu. Sve patnje, krivnje, uvrede, zločini, bolesti, umiranja, ratovi, neznanja, nemoći, nepravde, mržnja. To su, naime, posljedice grijeha, pa ih u širem smislu možemo nazvati grijehom. Kad ne bi bilo grijeha, ne bi bilo zla ni patnje." (Tomislav Ivančić).
Najdublji smisao grijeha jest odbijanje ljubavi drugih i Drugoga. Kad griješimo, nastojimo postići nešto što se protivi ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Narušavamo red ljubavi...
Grijeh je povreda, pobuna, nepravda. Grijeh se u biti pokazuje kao povreda osobnih odnosa. Kao čovjekovo odbijanje da se dade ljubiti od Boga, koga je ljubav takoreći učinila "ranjivim".
Što grijeh jest, a što nije, ocjenjujemo savješću. Savjest je glas Božji koji nam govori što je dobro, a što zlo. Ona je izravna sveza čovjeka s Bogom. U savjesti se čovjek osjeća odgovornim Nekome. Zapravo onome tko je veći od nas. Tko je naš Stvoritelj i Gospodar. Savjest je čovjekova svetinja. Moramo radije biti spremni umrijeti nego povrijediti savjest. Ona nam jasno kaže kako uvijek moramo činiti dobro i ne smijemo činiti zlo.
Nekad se može dogoditi da nam nije jasno što je dobro, a što zlo. Može nam savjest biti neispravna. Dužnost nam je svoju savjest ispravljati. Ponekad čovjek čini zlo, a misli da je to dobro. Tu je jasnoća savjesti pomračena.
Težina grijeha
Postoje različiti stupnjevi ozbiljnosti i težine grijeha. Svijest i nutarnja sloboda može se mijenjati u tijeku različitih životnih razdoblja, u različitim prilikama, kod različitih ljudi. Sami čini međusobno se razlikuju. Razlikujemo uglavnom lake i teške ili smrtne grijehe. Težak je grijeh svojevoljni prekršaj Božjih ili crkvenih zapovijedi u velikoj stvari. Dakle, za težak su grijeh potrebne ove pretpostavke: I. velika stvar, II. znanje o toj stvari, III. svjesni i hotimični prekršaj.
Lak je grijeh lagan prekršaj Božjeg zakona.
Otpad od vjere (idolopoklonstvo), psovka Boga i svojih svetinja, ubojstvo i preljub, smatrali su se vrlo teškim prijestupima. Za njih se tražila duga pokora prije nego što bi se udijelilo pomirenje s Crkvom.
Teži grijeh učinimo, uvijek hotimice, svjesno, znajući da griješimo, Da kršimo Božji zakon. Hotimice, hoteći ga prekršiti. Uvjeti da neki čin bude grješan jesu: razumska spoznaja i svojevoljni izbor. Ako jedan od tih uvjeta nedostaje, grijeh nije težak.
Djeca koja još ne rasuđuju, nisu sposobna ni za grijeh. Isto tako ni oni koji se nalaze u nekom stanju slaboumnosti. Koji ne poznaju zakone...
Evo nekoliko primjera:
- Dječak od tri godine izgovori psovku. Je li učinio grijeh? Ne, jer ne zna što govori. Učinio je grijeh, i to težak grijeh, onaj koji ga je naučio. Ali dijete nije učinio nikakav grijeh.
- Luđak u bijesu ubije. Je li to ubojstvo grijeh? Nije, jer on nije u stanju promisliti o zlu koje čini.
- Veliki petak je, a jedete meso jer ne znate da je taj dan. Jeste li učinili grijeh? Niste, jer se radi o neznanju.
- Ako smo prisiljeni učiniti nešto što je zlo, a naša je volja uvijek to odbijala i tome se opirala, nemamo grijeha.
Evo primjera:
- Netko je nasilno primoran jesti zabranjena jela na dan posta i nemrsa. Je li učinio grijeh? Nije, jer, čin je to bez njegove volje, koja u ovom slučaju nije slobodna.
- Netko je u snu izgovorio psovke ili učinio neko djelo koje zakon Gospodnji zabranjuje. Je li sagriješio? Nije, jer i u tom slučaju nema voljne odluke. Osim ako prije sna nije tim činima pružio hotimičan uzrok.
- Djevojka je prisiljena podnijeti nasilje bludnika kojem se vlastitom snagom ne može oteti. Je li sagriješila? Nije, jer tu nedostaje njezina volja. Njezina će krjepost, dapače, u tom slučaju biti pred Bogom dvostruko zaslužena.
- Netko na blagdan propusti Misu ili jede meso u zabranjene dane, jer zbog bolesti mora biti u krevetu. Je li sagriješio? Nipošto, jer ga je na to primorala bolest.
Netko bunca, pa psuje, govori budalaštine, proklinje, Čini li zlo? Ne čini, jer tu nema voljne odluke.
To isto vrijedi za djela koja čine luđaci, pijanci, neuračinljive osobe. Isto vrijedi za djela učinjena s nepažnjom i bez promišljanja. Isto vrijedi za djela učinjena u strahu, u tjeskobi, u pogibeljima.
Na koliko načina možemo sagriješiti?
Sagriješiti se može na četiri načina: mislima, riječima, djelima i propustima.
Mislima griješimo svaki put kada imamo na umu teške i zle stvari, pa makar ih i ne željeli ostvariti. Ako je tu i želja, tada težina grijeha raste. (Sumnje u vjeri, zavist, mržnja, oholost...).
Riječima griješimo svaki put kada govorimo loše. Grijesi riječima su: psovke, krivokletstva, proklinjanja, ogovaranja, klevete, razgovori protivni vjeri, te ljubavi, čednosti i čistoći.
To je najuobičajeniji način griješenja, jer je najlakši.
Djelima griješimo kada činimo: ubojstva, preljube bludna djela, velike krađe, kriminalne radnje, osvete... Tu pripadaju i djela koja su drugi učinili na naš poticaj, zavođenje, nagovor, savjet (također ako ih nismo spriječili).
Propustima griješimo kada zanemarujemo ono što moramo činiti kao osvjedočeni vjernici, i kada propuštamo obveze svoga staleža. Naša je dužnost vjerovati u Boga, ljubiti ga svim srcem, Njemu se ponizno klanjati i služiti mu, braću i sestre ljubiti i njima služiti… i drugima pomoći da isto čine… Ako to propuštamo činiti, griješimo propustom. Ne nazočiti sv. Misi na nezapovjedne blagdane, ne vratiti posuđenu stvar, uskratiti protivniku pozdrav, ne oprostiti uvrede, ne opominjati djecu ako su u prilici nešto loše učiniti, ne pomoći starijoj osobi, ne ustupiti svoje mjesto starijoj osobi u autobusu, vlaku, ne dati milostinju siromahu…
Bog je sve nas obdario svojim talentima. Mi smo dužni služiti se njima, a ne ih zakopati, odnosno zanemariti. Potrebno ih je iskoristiti za dobro osobno i svoje braće i sestara. Recimo nekoga je Bog obdario dobrim sluhom i glasom, on bi se mogao uključiti u crkveni zbor i pjevati… Ili tko zna lijepo i razgovijetno čitati, trebao bi biti čitač u crkvi. Pozvan je iskoristiti taj svoj dar. Ako to ne čini, griješi propustom. Griješi propustom onaj tko ne iziđe na izbore… Djeca griješe propustom ako ne razumiju svoje roditelje u njihovim mukama i nevoljama i nemaju strahopoštovanja prema njima.
Grijeh je i stanje u kojem se čovjek rađa. "U grijehu me zače majka moja" (Ps 51,7). Grijeh je i čin pojedinog čovjeka. Razlikujemo istočni, iskonski grijeh od osobnih grijeha. Istočni je grijeh cijelog čovječanstva. On "istječe" iz prvih ljudi i ulazi u svakog čovjeka u trenutku začeća. Osobni je grijeh onaj koji svjesno čini svaki čovjek. Sveti Jakov također upozorava: "Svakoga napastuje njegova požuda, koja ga privlači i mami. Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh, izvršen, rađa smrću" (Jak 1,14-15).
Dr. Tomislav Ivančić ovako razmišlja: "Grijeh je i osoba, duhovno zla osoba. Grijeh je naime, u izvedenom smislu đavao, ukoliko on nagovara i zavodi ljude da čine grijeh. On se u početku pobunio protiv Boga, htio je biti Bog. On je nepomirljivi neprijatelj Boga. On je zato zlo u sebi samome. Sveto ga pismo naprosto zove Zlim. On se najviše udaljio od Boga i zato je najviše zlo, jer se time najviše udaljio od Dobra koje je sam Bog. Još se naziva i drugim imenima: đavao, Sotona, Lucifer, lažac i ubojica ljudi, zao duh, Belzebub, nečisti duh, demon, zle sile, upravljač mračnoga svijeta, zavodnik, knez ovoga svijeta, vrag. No, nije riječ o jednoj osobi, nego o mnoštvu osoba koje imaju svoga vođu i začetnika. On je inteligentniji i jači od ljudi. Zato ga se ljudi ne mogu osloboditi. Čovjek je u početku svijeta povjerovao Zlome i predao gospodstvo nad svijetom đavlu! Zato je Zli 'knez ovoga svijeta'. No, Isus je istjerao Zloga iz svijeta, oduzeo mu vlast i donio u svijet Božje kraljevstvo. Sotonino kraljevstvo je kraljevstvo na izdisaju. On je osuđen. Zadnji su mu trzaji i zato nastoji zavesti što više ljudi. U tom zavođenju on upotrebljava i strukture svijeta i već zavedene ljude!“
Odlučimo se za Isusa i bit ćemo s Njim pobjednici i vječno sretni! Čuvajmo se svih grijeha, posebice grijeha propusta. Ispovijedajmo rado grijeh propusta, pa ćemo lakše proći na Sudnjem danu…
Neki pobožni čovjek je prolazio gradom i susreo djevojčicu pokidane haljine koja je tražila milostinju. Prolazeći kraj nje pomisli: „Gospodine, kako možeš dopustiti takvo što? Poduzmi nešto!
„Uvečer za vrijeme televizijskog dnevnika opazi jezive prizore djece koja umiru od gladi. Ponovno se obrati Bogu: „Gospodine, zašto dopuštaš da ova djeca umiru? Daj, učini nešto! Ti si svemoguć!“ Odjednom je čuo jasan glas: „Ja sam već nešto poduzeo: stvorio sam tebe!“
Pravo je netko rekao: „Moli Boga da ti blagoslovi rad. Ali ne zahtijevaj još i to da ga On izvrši!“ (Branimir Jokić)
