Ona najbolje zna što to za nas znači biti s Isusom na stvaran euharistijski način – živjeti s Isusom euharistijski. Ona nas neumorno poziva da živimo tim milosnim životom. Uči nas kako će nam Misa uvijek biti radosni susret s najvećim prijateljem – Bogom koji nas neizmjerno ljubi. Ona želi da nam Misa bude život. Tek tada život dobiva svoj puni smisao i mi znamo zašto smo tu. Gospa je u poruci od 3. travnja 1986. poručila: „Draga djeco! Želim vas pozvati na proživljavanje svete Mise. Ima vas mnogo koji ste osjetili ljepotu svete Mise, a ima i onih koji nerado dolaze. Ja sam vas izabrala, draga djeco, a Isus vam daje svoje milosti u Misi. Zato proživljavajte svjesno svetu Misu i nek vam bude radostan dolazak. S ljubavlju dolazite i prihvaćajte svetu Misu...“
Ako smo otkrili svu ljepotu i uzvišenost, neizmjernu vrijednost i sve milosti misnoga slavlja, onda radosno i svjesno, s ljubavlju i zdušno dolazimo Boga proslaviti misnom žrtvom. Postaje nam to najradosnijim i najsretnijim, najspasonosnijim i blagoslovljenim susretom. U to su se uvjerili mnogi hodočasnici koji su posjetili svetište Kraljice Mira u Međugorju. Koliko je njih reklo: „Hodočasničku večernju svetu Misu ne mogu nikada zaboraviti! Radost koju doživjeh u vrijeme Mise ne mogu opisati i uvijek me iznova vuče u Međugorje.“ „Ovo mi je najljepša Misa u životu“, reče mlada Njemica.„Ljepota svete Mise sastoji se u tome što je to živa žrtva ljubavi Kristove, koji se daje za nas. Svaki put kad smo na sv. Misi i kad se slavi sveta Misa, moramo znati da je uvijek riječ o nekome tko nas toliko voli da je uvijek spreman darivati nam sebe, i to bez uvjeta i ustezanja.
Ljepota je u tome što nam je Bog spreman oprostiti i iskazati milosrđe, hraniti dušu i tijelo. Osjetiti tu ljepotu – znači duboko ući u tajnu Božje ljubavi te svaki dan i u svemu neprestano nastojati, živeći s tom ljubavlju, životom biti odgovor.“ (Slavko Barbarić: Slavite Misu srcem!, str. 52-53.)
„A Misa nije ništa drugo nego gozba s božanskim prijateljem. I još više od toga. To je živa žrtva božanskoga života, koji se daje za nas i za naše spasenje. Za naš mir i za našu ljubav. Stoga Kristova euharistijska ljubav zaslužuje da je proživljavamo. Da osjetimo njezinu ljepotu. Da budemo svjesni ponuđene nam milosti i otvoreni za milost. Da s ljubavlju dolazimo na Misu te da je odgovorno i svjesno prihvaćamo.“ (Slavko Barbarić, nav. dj., str. 54.)
U Gospinoj poruci od 25. travnja 1988. čitamo da je sveta Misa središte života, sam život, a da je crkva kao zgrada posvećena božanskom nazočnošću te da smo svi mi vjernici pozvani na svetost koja proizlazi iz susreta sa svetim: „Draga djeco! Bog vas želi učiniti svetima. Zato vas preko mene poziva na potpuno predanje. Neka vam sveta Misa bude život. Shvatite da je crkva Božja palača. Mjesto na kojem vas okupljam i želim vam pokazati put prema Bogu. Dođite i molite! (...) Vjerujte i molite da vam Otac umnoži vjeru, a onda tražite što vam je potrebno.“
Biti savjestan, dobar i svet obveza je svakoga čovjeka, poglavito kršćanina – vjernika. Svetost je dar – milost koju nam samo Bog može podariti. Svet je tko u svakome trenutku svoga života traži volju Božju, tko svoje misli, riječi i djela, to jest sav život, usklađuje s voljom Božjom. Dakle, tko ima potpuno i posvemašnje povjerenje u Boga, tko Bogu vjeruje svakoga trenutka, tko Bogu stalno govori: „Evo me, Gospodine, neka Tvoja volja bude sada i uvijeke sa mnom i sa svima“, taj kroči sigurnim putem svetosti i neporočnosti. Sveta Misa kao najveća molitva ponajviše nas posvećuje i čini novim Božjim ljudima.
„Draga djeco! Želim vam reći da je ovo vrijeme napose za vas iz ove župe (...) Radite na sebi! Dolazite na Misu, jer je ovo vrijeme darovano vama. Draga djeco, ima dosta onih koji dolaze redovito unatoč nevremenu, jer me vole i žele na poseban način pokazati svoju ljubav. Od vas tražim da mi iskažete ljubav dolaskom na Misu, a Gospodin će vas nagraditi obilno...“ (21. studenoga 1985.).
Majka nam poručuje da je vrijeme u kojem živimo dar Božji, dar nama. S njim se ne smijemo igrati. Zato trebamo činiti sve kako bismo ga što bolje vrjednovali i iskoristili radeći na sebi. O tome kako tko provodi svoje vrijeme ovisi i kakav će biti čovjek. Najbolje je posvetiti svoje vrijeme i provoditi ga tamo gdje ćemo kao ljudi sebe najviše usavršiti, oplemeniti i posvetiti. Najviše svoga vremena provodimo radeći ono što nam je drago i što nas usrećuje. Međutim, ako nam je stalo do Boga, ako smo Bogu dali prvo mjesto u životu, onda ćemo svoje najdragocjenije vrijeme provoditi s Bogom slaveći Ga svetom misnom žrtvom. Tako posvećujemo svoje vrijeme i sebe; dozrijevamo u ljude Božje, apostole bratske ljubavi i mira. To je ona nagrada o kojoj Gospa govori. A, naravno, Bog nam u raju sprema radosno iznenađenje za svaku minutu koju smo s Njim proveli u ljubavi i zajedništvu.
