Sedamdeseti rođendan i sutrašnji dan
Još samo trideset, pa će biti stoti rođendan! A ono 1938., kad sam odlazio iz domovine, govorili su: Srce slabo, pluća slaba
(a da glavu i ne spominjem!) neće dugo! Bilo mu sretne dvije godine u Indiji! A eto ovo žarko indijsko sunce sredilo i srce i pluća
(za glavu ne znam što bih rekao...).
Prije sam mislio: Sedamdeseta godina to znači biti starac, početak mirovine. Međutim, nije to tako! Sedamdeset je 30 manje od stotinu, još je čovjek mlad. Tako sam se i ja osjećao kad sam na svoj sedamdeseti rođendan 28. veljače ujutro ustao, kleknuo kraj kreveta i poljubio ovu dragu zemlju, bengalsku zemlju, koja je uz moju Hrvatsku druga moja domovina.
Molitva Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrešnom Srcu Marijinu: zahvala za tolike godine pune i prepune milosti, te molitva da bi me i dalje čuvali u svojim Srcima.
I onda, kao da je u jedan čas čitav moj život bio preda mnom: dragi i nezaboravni roditelji, braća i sestre, djetinjstvo u Metkoviću, zatim u sjemeništu u Travniku, redovnički život u Družbi Isusovoj, onaj zadnji pozdrav domovini na polasku u Indiju, pogled na prve bengalske palme, ova moja nova domovina, svećeničko ređenje na obroncima Himalaje, živo po ovim misijskim postajama sunderbanskih džungli u delti rijeke Gangesa, toliki dragi prijatelji, njihova goruća srca za Isusa i za besmrtne duše...
Sve je to u jednom času tako divno lebdjelo pred mojim očima. Uistinu dragi sedamdesetogodišnji čas i sretan i blagoslovljen rođendan!
Pri svetoj misi Isusa sam posebno molio da napose blagoslovi sve one koji su mi izmolili ovu sreću i uščuvali je svojim molitvama.
Molio sam da bismo i dalje mogli ostati ujedinjeni u ovom uistinu božanskom djelu privođenja ljudskih srdaca Božanskome Srcu.
Nakon mise pred crkvom eto vijenaca, vijenaca, vijenaca...
Na kraju se jedva i nos vidi. To je Bengalija. Bez vijenaca, pjesme i bubnjeva nema slave. U tome su sudjelovale i sestre, i glavari sela, i naša školska djeca, i naši najmanji iz »Sišu bhavana«, tj. sirotišta. Posebne su vijence donijele mala Marija i Noel, vijenci za 70. rođendan.
Funcuti broj jedan i broj dva, no o njima ću pisati drugom zgodom.
Vaš otac Ante
(Poslano za Glasnik Srca Isusova i Marijina.)
Maria Polli, ožujak 1985.
Molitva
Bože, u ovim teškim vremenima kada često nemamo vremena jedni za druge, kada smo od raznih briga, nametnutog tempa života izgubili pravi smisao života, udjeli nam milost da po moćnom zagovoru o. Ante zadobijemo sve one kreposti kojima je on obilovao, a nama manjkaju.
Utisni u naša srca želju da te još više ljubimo, da čeznemo za Tobom i da te još više upoznamo, da prepoznamo prave vrijednosti ovoga prolaznog života kako bismo stvorili bolji svijet i pokazali prave vrijednosti svijetu. Daj da ovaj svijet vidimo očima srca.
Gospodine, učini srca naša po srcu svome!
Posebno te molimo za … (navesti one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici).
Oče Ante moli za nas!
Molitva vječnoj ljubavi
Isuse, ti vidiš kako ovaj moderni svijet odvraća ljude od križnog puta, toga jedinoga puta sreće i spasenja.
Pa i mi tvoje sluge i službenice, moramo ponizno i skrušeno priznati da smo često podlegli tom duhu. Kajemo se i molimo: oprosti nam naše nevjere!
Tvoje Evanđelje, tvoja blaga vijest, jest Križ. Raširenim rukama, rukama probodenima, ti oko sebe okupljaš narode svijeta.
Božanski misionaru, daj, daj rasvijetli naša srca i naše duše da spoznamo tu veliku istinu da je samo Križ jedina nada spasenja svijeta.
Čuvaj nas na kalvariji s Marijom, svojom i našom Majkom!
Nju si nam dao za Majku sa svoga prvog kalvarijskog oltara. I sada te molimo, čuvaj nas zajedno s njom, Majkom i Kraljicom mučenika, Kraljicom apostola i misionara!
Čuvaj nas, da ljubeći tebe, uzmognemo poput tebe raširenim i probodenim rukama i srcem, probodenim kopljem ljubavi, moliti svoju životnu misijsku molitvu za čitav svijet.
„Gospodin s vama! Isuse, dođi kraljevstvo Srca Tvoga“.
Gospodine, usliši molitvu svoga puka, učini u svojoj ljubavi da svi narodi,
svi puci, ujedinjeni tvojom Božanskom ljubavlju, mogu Tebe slaviti, Tebe ljubiti, o vječna Ljubavi!
Amen
Otac Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Izvor: Životni put jednog misionara (1.,2.,3. i 4. dio), Juraj Gusić, DI
Autor devetnice: Zaklada Otac Ante Gabrić (ZOAG)
*zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora
Završno pismo
Dragi molitelji devetnice,
započeli smo ovu veliku devetnicu, o. Anti u čast, Bogu na slavu, Gospi u zahvalu.
Na današnji dan rođenja o. Ante sjetimo se i našeg rođenja. Na taj dan Gospodin nas je darovao našim roditeljima.
Zahvalimo na daru života, zahvalimo za sve primljene milosti i na svakom daru života u našim obiteljima.
Molimo za naše obitelji da budu prave kršćanske obitelji koje su nekoć bile. Sve ove molitve izrečene kroz ovu devetnicu darujmo našem o. Anti i za ovaj dan mu poklonimo pjesmu koju je napisala Tamara Jež, nećakinja našeg misionara.
Neka ova pjesma ugleda svjetlo dana tebi u čast, naš moćni veliki zagovorniče.
Hvala ti Gospodine na milosti što si nam darovao velikog misionara!
Želiš li biti potpuno sretan i ispunjen već ovdje na zemlji?! Donesi odluku. Sada je vrijeme milosno, sada je vrijeme spasa!
Pođimo putem svetosti stopama oca Ante!
Kairos, milosni trenutak, sada je pred tobom.
Oče Ante moli za nas!
.
MISIONAR
U JEDNOM MALOM GRADIĆU,
LIJEPOM, VESELOM METKOVIĆU,
ŽIVJELA SU DVA BRATA GABRIĆA,
DVA VRIJEDNA I DOBRA MLADIĆA.
FAMILIJE SVOJE STVORIŠE,
PO DEVETERO DJECE IZRODIŠE,
A MALI ANTE VEĆ OD MALENA
VRIJEDAN JE VEĆEG SPOMENA.
KAO DIJETE ZNAO JE REĆI:
“SVEĆENIK ĆU BITI KAD BUDEM VEĆI.”
KAKO REČE, TAKO JE I BILO-
ŠTO JE VRUĆE ŽELIO, TO SE I OBISTINILO.
UZ VELIKU VOLJU, TRUDA I MUKE
ZAVRŠIO JE TEOLOŠKE VISOKE NAUKE.
JEDNOM SE ODLUČIO ZA MISIONARA
IZBOR JE PRAVI, JER ZA TO IMA DARA
I TAKO KRENUO U DALEKU INDIJU,
NOVU SVOJU DOMOVINU BENGALIJU.
TEŽAK ZADATAK PRED NJIM STOJI,
NEUKE UVJERITI DA BOG POSTOJI.
PREPREKE LJUTE BILE SU SVUDA,
A POMOĆI NEKE BAŠ NIOTKUDA.
TIGROVA, ZMIJA, BLATA I KIŠE
BILO JE KATKADA I PREVIŠE
GLADAN I ŽEDAN ZNAO JE BITI,
AL’ I TU MUKU ZNAO JE SKRITI.
POMAGAO SIROTE, BOLESNE LJEČIO,
DJECU DARIVAO, STARCE TJEŠIO.
SVAKOME JE POMOĆI ZNAO.
CIJELOGA SEBE JE ŽRTVOVAO.
NAJVEĆE DOBRO ŠTO JE URADIO:
MNOGIMA JE ISUSA U SRCE USADIO.
VJERA U BOGA SVIMA TREBA.
A VJERA TO JE DAR SA NEBA.
SVE O ANTI NE MOZE SE OPISATI
TREBA KNJIGU ‘ŽIVOT MISIONARA” PROČITATI.
TAKO VELIKO SRCE K'O U OCA ANTE
VEĆ DUGO, DUGO LJUDI NE PAMTE.
TO PRESVETO SRCE VIŠE NE KUCA.
OD ŽALOSTI NAŠE SRCE NAM PUCA.
ALI ON JE TU, TU OKO NAS,
MI GA MOLIMO ZA NAŠ SPAS.
ON NAS ČUVA, ON NAS GLEDA,
IZ VELIKE DALJINE I TO SA NEBA.
ON ŽIVI U VJEČNOME RAJU
TO TREBA SVI LJUDI DA ZNAJU.
NEKA JE VJEČNA SLAVA OCU ANTI.
NEKA SE NJEGOVA DOBROTA I IME PAMTI !
Hvala dragoj Tamari na predivnim izrečenim stihovima!
Hvala svima na zajedništvu u molitvi.
Svako dobro i Božji blagoslov!
