Ima li jasnije zbilje koja nadilazi krutu stvarnost okovanom hladnoćom svijeta od one koja svoje nebo prostire nad dolinom suza i kupa ga u moru svjetlosti ispirući svaku prljavštinu sa haljina naših duša. Naša Majka nade je uporna i ne odustaje od svog nauma i Božjeg plana, ne odustaje od isprepadanoga i dezorijentiranoga svijeta koji srlja u grotlo pakla jer i dalje stoji kao znak svima i uporno poziva trpeća srca na obraćenje obnavljajući ih snagom Duha Svetoga i plamenom ljubavi sa brda našeg spasenja.
Dok rastemo i skupljamo životna iskustva boreći se sa preprekama na putu molitva nam je uvijek i svuda, u kušnjama i ushitima,u miru i nemiru, u snu i javi,u radosti i tuzi... samo tako tijelo dobiva snagu za let a duša krila anđela spremnu za susret sa svojim Stvoriteljem. Upletimo se u vijenac molitve, u zvjezdanu Krunu naše Majke, u tu svjetlost što hrli u tamu, bijedu i očaj, zapletimo se o nebeske niti što krase Bezgriješno Srce Bogorodice da dostojni postanemo obećenja Kristovih. Zamijenimo kratkotrajnu radost svijeta za blagi osmjeh Majčice i u njemu pronađimo razlog i smisao zašto nas Bog voli unatoč zasljepljenosti i nesigurnosti koju nosimo u sebi, zamijenimo svoj izraz lica za ljepotu Gospina lika, zamijenimo srce za srce kojim teče otkupiteljska krv našeg Gospodina čekajući Veliki Dan kad će se milijuni srdaca sliti u jedno srce i započeti Vječnost u zagrljaju beskrajne ljubavi.
Dok trajemo i živimo u okrilju Gospinih riječi, u istini i radosnoj vijesti, ulazimo u neizmjerna prostranstva ljubavi udaljavajući se od nepotrebnih briga i ispraznih htijenja, od onog što nam krade trenutke sreće i mira, što nam krade vrijeme za strpljenje i molitvu. Dok životom potvrđujemo nauk Božji, dio smo plana kojeg Gospa želi ostvariti pod imenom Kraljica Mira obučavajući nas u zemaljsku vojsku koja preko trideset godina prekriva brdo spasenja oboružana oružjem s Neba Krunicom i branjena štitom zvanim Vjera. I kako je divno živjeti svoje dane i noći ljubljen i zaštićen od Majke, kako je utješno znati da nas zasiplje iskricama nutarnje radosti koje rasplinjavaju tjeskobne brige za sutrašnji dan i bude nas iz noći mlakosti, iznemogli i pospanosti.
Kako je utješno buditi se na dlanu najveće ljubavi ikada čovjeku iskazane i iz njih prenijeti svu snagu što sadrže u sebi i krenuti putem što su u dlan iscrtane mislima vječnosti, i jedne velike ljubavi prema čovjeku čiji je Križ ucrtan na leđima hodočasnika Majci, čije ime ozvanja dolinom suza, čije je ime urezano na kamenu izlizanom od boli. Kako je milo spoznati radost s druge strane kad na obalama života pušu vjetrovi razočaranja,kako je dobro znati gdje stoji čamac koji će nas prevesti u luku spasa i naći zavjetrinu od očajanja. To nam Ona nudi, Majka čovječanstva.
