Prvo, ono starije, jest, kako narod kaže, Gornje Crkvišće ili Klisa (lat. ecclesia – crkva) u današnjim Gornjim Bakićima, ponegdje nazvano i crkva sv. Roka, a drugo je ondašnja i današnja crkva u Olovu, udaljena oko 4 km od Gornjeg Crkvišća iz pravca Sarajeva, izgrađena na ostacima stare olovske crkve i samostana. Pojava čudotvorne slike Gospe Olovske vezana je prema narodnoj predaji uz Gornje Crkvišće. Do danas se u narodu održalo sjećanje na taj događaj. Stara predaja kaže sljedeće:
Dolaskom Turaka u Bosnu, mnogi su katolici izbjegli preko Save. Mnoge su crkve ostale puste i prazne, između ostalih crkva u Zvorniku. U njoj je bila Gospina slika, koju vjernici u bijegu nisu ponijeli sa sobom. Kad je jedan turski vojnik ujahao u crkvu s lošim namjerama, slika je sama izišla iz crkve i prislonila se uz jedno stablo uz rijeku Drinu. Drugi neki vojnik, opazivši sliku, zaletio se na konju da kopljem probode krunu na Gospinoj glavi. Međutim, konj pod njim pobjesni, pa se strovališe u Drinu. A slika je sama otišla s tog mjesta i našla se jednoga jutra na livadi jedne obitelji na spomenutom starom crkvišću u Bakićima.
Domaćin ugleda prekrasnu Gospinu sliku pa je htjede podići, ali ne mogaše ni uz pomoć susjeda. Tad su obavijestili gvardijana o događaju. Tad gvardijan predloži zavjet, izgradnju crkve Gospi u čast. – Ujače, bit će kako ti kažeš! – rekoše mještani. Kad su obećali zavjet, čudesnu sliku su podigli bez poteškoća. Od tog trenutka je otpočela duga i burna povijest čudotvorne slike Gospe Olovske – sve do danas.
Fra Slavko Topić
