Analizirajući i uspoređujući brojna svjetska istraživanja s danskom usredotočenosti na igru, suosjećanje i društvene vještine, autorice su zaključile da su Danci izdvojili najvažnije elemente odgoja. Za primjer nam može poslužiti da svako dijete s poteškoćama u razvoju ima barem jednog asistenta u nastavi a ponekad se o djetetu brine čitav tim stručnjaka, ovisno o razini poteškoća, što je između ostalog zato što ne proživljavaju veće društvene, političke i ekonomske potrese. U Danskoj se ne voze skupi automobili a bicikl je u Danskoj simbol pozitivne energije i zdravog duha. Jedna je od ekološki najosvještenijih zemalja svijeta kao što se može zaključiti i izraziti su pobornici zdravog života i boravka na zraku. Mnogi danski vrtići imaju mogućnost boravka u prirodi, a djeca čak i zimi dane provode vani i trčkaraju po šumi.
Danska princeza ne odvozi skupocjenim automobilom svoju djecu u školu, nego biciklom. Dansku stoga nije iznenadila fotografija na kojoj svoju djecu u vrtić vozi biciklom, i to po snijegu i niskim temperaturama. Mary je i sjajan primjer svojoj djeci i brojnim roditeljima.
Ovo su samo neki primjeri kako Danci odgajaju djecu, a vi procijenite jesu li oni ispravni:
– u Danskoj roditelji nude pomoć djeci samo kad je to doista nužno
– pretjerivanje u nadzoru nad dječjim životom nije dobro došlo
– Danci ne upisuju svoju djecu na 10 izvanškolskih aktivnosti kako bi im djeca bila najbolji u sportu, glazbi, jezicima, plesu, karateu, glumi. Dancima je važnije da se njihova djeca igraju.
– Danci ne ulijevaju u male glave svoje djece znanje od prvog dana. Nije važno da dijete već s 5 godina piše i čita.
– u osnovnoj školi redovna nastava završava najkasnije u dva sata poslijepodne, a djeca nakon toga mogu pohađati neobavezni produženi boravak.
– nije neobično da je “igračka stoljeća” – lego kocke nastala upravo u Danskoj. Lego je vječan.
– najbolja tvrtka za proizvodnju dječjih igrališta je iz Danske – Kompan.
– Danci ne osmišljavaju igre za svoju djecu. Puštaju ih da se sami igraju i na taj način pobuđuju njihovu kreativnost.
– Danci djecu ne štite od straha, sukoba, nedaća. Na taj način ih uče da se upoznaju sa svim svojim osjećajima pa makar oni bili negativni.
– Danci ne pretjeruju u pohvaljivanju svoje djece – to ih uči poniznosti od prvih koraka.
– Danci čitaju svojoj djeci priče koje nemaju sretan završetak. Djeca iz tuge i nedaća mnogo nauče.
– Danci olako ne “lijepe” dijagnoze raznoraznih pomodnih poremećaja kod djece – poput ADHD, Aspergerov sindrom, depresija.
– Danci uče svoju djecu da negativnim događajima u životu pridaju manje značaja, a da se više usredotoče na ono pozitivno.
– Danci ne nameću svoja mišljenja djeci.
– Danci uče djecu da pronalaze ono dobro u ljudima.
– Empatija i učenje suosjećanja je obavezno već u vrtićkoj dobi. Smatraju da nam je empatija zapisana u genima i da je treba razvijati od prvog dana. Ona nije luksuz nego potreba.
– Danci nisu pretjerano zaštitnički roditelji i ne obavljaju stvari za djecu.
– Danci odmalena uče djecu da je timski rad, zajedništvo i pomaganje jedni drugima najvažnija vještina u životu.
– u Danskoj je kažnjavanje udaranjem djeteta zakonom zabranjeno.
– dobrodošao je autoritativan odgoj. Djeca ne odgajaju roditelje, već roditelji odgajaju djecu.
– Danci uče djecu da nije važno što drugi misle o njima.
– Danci jako drže do obiteljskih i prijateljskih okupljanja, zajedničkih obroka i druženja ili u prirodi ili oko kamina.
