U Hrvatskoj su zabilježeni primjeri muškarca koji je primio žensko srce i počeo strastveno čistiti, zrelog muškarca koji se nakon transplantacije počeo ponašati kao tinejdžer, čovjeka koji se, ne znajući da je dobio srce alpinista, odjednom zaljubio u planiranje, ali i vegetarijanca koji je s novim srcem postao mesojed. Premda to znanost nije dokazala, neki kardiolozi vjeruju da je to moguće jer, kažu, srce ima snažno stanično pamćenje, piše vijesti.rtl.hr.
Otišli smo u planine jer tamo se Dražen Zemun iz Križevaca najbolje osjeća. Ljubav prema planinarenju rodila se odjednom. Prije 11 godina, kada je dobio novo srce. Tek nakon što je osvojio brojne vrhove, doznao je da u njemu kuca srce 28-godišnjeg alpinista iz Njemačke.
Prije toga, prisjeća se, bilo je posve drukčije: ''Imao sam masu prijatelja planinara. Ja sam njima rekao - vi ste ludi, idete gore da biste se spustili dolje, pa to je bezveze''.
Nakon transplantacije sve se promijenilo: ''Dobio sam zdrav organ, mlado srce i vjerojatno me po njemu srce vuče u planine".
I ne samo na Kalnik, nego i na Velebit, Biokovo, Mosor, planine u Sloveniji, Italiji. Popeo se i na 2800 metara visok Triglav. I nije to jedina novost u Draženovu životu: "Prije nikada nisam jeo slatko, nisam ga volio, sad volim slatko, poslije transplantacije ubio bih za slatko".
Da ljudi s presađenim srcem preuzmu i karakter svoga donora nije znanstveno dokazano, ali u ovu nevjerojatnu priču teško je ne povjerovati. Ugledni kardiokirurg koji je transplantirao Draženu srce kaže da je to "na rubu znanosti", ali da takvih slučajeva ima.
"Gospodin je dobio žensko srce i nakon oporavka nama se njegova žena žalila da čisti, kuha, radi oko cvijeća. Poprimio je neke karakteristike donorice. Onako, pomalo bizarno i neobično, ali je tu i činjenica je da to postoji", kaže Igor Rudež, kardiokirurg iz KB Dubrava.
Postoji i u Osijeku. Danijelu Katiću srce je transplantirano u 32. godini. Nakon toga postao je svadljiv i djetinjast, kao pravi tinejdžer. Tek je kasnije doznao da je primio srce 17-godišnjaka.
"Prije sam bio tiši. Drugačije se ponašam nakon operacije, glasniji sam, drukčije se smijem, temperamentniji sam'', kaže Danijel.
I da, zavolio je životinje, a onda je doznao da je njegov donor odrastao okružen ljubimcima. S novim srcem Mirjani je stigao novi suprug. "Drukčiji, nervozniji, živahniji ... djetinjastiji, ponekad svadljiviji, moraš mu ponoviti sve ... ma, druga osoba", kaže Mirjana Lukić Katić, Danijelova supruga, a i u ostatku obitelji Katić kažu da je Danijel - potpuno druga osoba.
Da je to moguće, smatra i psihijatrica Ana Vaništa Košuta: "Postoje vrlo ozbiljne studije koje kažu da je to moguće''.
Je li to na rubu znanosti? ''Ja sam osobno sklonija vjerovanju da je to moguće i da osim što smo promijenjeni, što smo u strahu od smrti, postoji mogućnost da smo sa srcem dobili njegovu svijest koja je preživjela", kaže Vaništa Košuta.
Psiholog Gary Schwartz koji je proučavao ovaj fenomen - misli da srce, poput mozga, pamti, odnosno da je sjećanje pohranjeno u stanicama.
"Teško je to usmjeriti, da je baš to u srcu nosila osoba, jer nemamo nikakvih dokaza za to. Međutim, činjenica je da su ljudi primili neke osobine davatelja. Što je to, je li to duša, što je, teško nam je opisati'', kaže Rudež.
Dražen i Danijel te njihove obitelji slave nove živote, zahvalni su donorima i liječnicima, te ističu važnost doniranja organa. ''Živ sam, i to je najvažnije'', poručuje Danijel, a Dražen dodaje: ''Živim punim plućima, bolje nego prije transplantacije''.
Znanstveni dokazi o tome da su preuzeli osobine svojih donora ne postoje, ali svjedočanstva ljudi diljem svijeta - postoje, piše vijesti.rtl.hr.
