Imati odgovornost za neko zaduženja i napraviti svoje zaduženje dobro pridonosi razvoju osjećaja odgovornosti kod djece, a odgovornost je vrlina koja se uči i stječe s iskustvom.
Obiteljski život je temeljna škola za razvoj odgovornosti, već od najranijih godina života, iako je dob između 7 i 11 godina najprikladnije vrijeme za razvoj ove vrline, a mali zadatci predstavljaju odličan način za razvoj odgovornosti.
Svoj djeci su potrebna zaduženja
Sva djeca trebaju preuzeti odgovornost za nešto u svom domu. Imati zaduženja s četiri ili pet godina omogućuje da, kada djeca dođu u lijeno doba puberteta ili adolescencije, smatraju svoja zaduženja normalnim načinom sudjelovanja u vođenju kućanstva
Kao što od malena navikavamo djecu da se sama oblače i jedu, trebali bismo ih navikavati da čine ono za što su razumno sposobna. Zaduženja koja pomažu razvijanju odgovornosti usklađena sa djetetovim godinama pomažu razviti „osjećaj pripadnosti“ obitelji i života u kući kao u „domu“ u kojem svi surađuju.
Osjećaj odgovornosti kod najmanjih: „Ja mogu!“
Kada dijete ima svoje zaduženje i vidi da je sposobno izvršavati ga i doprinijeti vođenju doma, razvija važan osjećaj „sposobnosti“; dijete iskusi da “ono to može”. Taj osjećaj će biti ključan kod razvoja samopouzdanje, tako važnog za karakter svake osobe. Stoga, kada smo previše zaštitnički nastrojeni prema svojoj djeci, činimo im medvjeđu uslugu. Nesvjesno, možemo spriječiti svoju djecu u tome da razviju osjećaj „učinkovitosti“, koji je jako važan u njihovom razvoju. Učiti djecu da budu odgovorna daje im sigurnost i jača njihov osjećaj sposobnosti.
U početku zaduženjima treba pristupati kao igri. Malo po malo potrebno ih je učiti da ne činimo stvari samo zato što uživamo u njima, već da ih činimo i kada se ne osjećamo ugodno, kao uslugu drugima, da bi bili odgovorni.
Također je važno, nakon što odredimo zaduženje i ono postane navikom, s vremena na vrijeme procijeniti kako se zaduženje obavlja, posebno obraćajući pažnju da se odobrava i odaje priznanja odgovornom ponašanju. Dajte im do znanja što su dobro učinili kroz pohvalu.
Zaduženja za djecu prema njihovoj dobi
U dobi od 1 do 2 godine djeci je potrebno više pomoći, ali mogu svladati zaduženja koja se uglavnom odnose na red:
- baciti pelenu
- baciti odjeću u košaru za prljavu odjeću
- staviti spužvu na svoje mjesto
- pripremiti cipele za sljedeći dan
- pospremiti igračke
- ugasiti svjetlo u sobi
- odnijeti kekse sa stola
- pospremiti žitarice sa stola
Od 3 do 4 godine:
- poslagati knjige po veličini
- staviti svoje lutke u krevet i/ili na police
- pripremiti svoju odjeću za sljedeći dan
- staviti salvete na stol
- pomoći postaviti stol
- izvaditi odjeću iz perilice rublja
- spremiti čist pribor za jelo iz perilice suđa
- pospremiti sobu
- dati vodu psu ili drugom kućnom ljubimcu
Od 5 do 6 godina:
- poredati četkice za zube od svih ukućana
- pospremiti cipele od roditelja ili braće u ormarić za cipele
- provjeriti ima li toaletnog papira u kupaonici
- pomoći napisati popis za kupnju
- staviti izglačanu odjeću u ladice
- zaliti cvijeće
- pomoći isprazniti perilicu suđa
- javiti se na telefon
- pomoći oprati automobil
- kad su pročitane, staviti knjige na mjesto
- samostalno kupanje
- samostalno odijevanje
- samostalno obuvanje
Ključni zadaci za poučiti djecu
Zaduženja bi trebala biti takva da se u obzir uzimaju dva aspekta: djeca uče biti odgovorna za svoje stvari i uz to razvijaju velikodušnost.
- Opasnost obiteljskih zaduženja može biti da svatko preuzme svoje zaduženje i spontano ne pomaže u ničemu više „jer to nije njegovo zaduženje.“ Stoga, zaduženja ne znače da su djeca izuzeta od stvaranja ozračje velikodušnosti i uzajamnog pomaganja.
- Preferiramo sustav zaduženja od razgovora o općoj suradnji u obitelji jer se na taj način bolje raspodjeli posao. Kada postoje zaduženja, svatko zna što se od njega očekuje.
- Primjer roditelja je temeljan. Ako nas gledaju kako se neprestano žalimo na naš posao, ako protestiramo i vodimo računicu za sve što radimo, mi im ne pomažemo da razviju odgovornost.
- Nemojte pribjegavati kazni kada ne obave svoje zaduženje. Bolje je pokušati djelovati na djetetove osjećaje i velikodušnost. Dijete staro od 1 do 6 godina se voli osjećati većim i pomagati. To su motivi koje moramo probuditi. Neka vidi kako nas čini sretnima kada ispune svoju zadaću slaveći to na poseban način, razvijajući osjećaju zadovoljstva kada se stvari rade dobro i sl.
Ana Aznar
Izvor: www.hacerfamilia.com
