Masivno i čvrsto stablo, naizgled čvrsto, u svojoj nutrini je ipak šuplje. U mračnu prazninu donijeli smo Dijete Isusa, Mariju i Josipa. Nenapadno. Iskreno. Gorljivošću duha. Onako kako Bog svojom svetošću uranja u ovaj naš prazni i tamni svijet.
Onima koji ga traže i slučajnim pogledom prepoznaju govori da sve praznine ispunja Ljubav! Neka naš mostarski Greccio bude na radost svim prolaznicima. –poručili su iz FSR-a Mostar.
Ovako stoji zapisano: „Želio bih obnoviti uspomenu na ono Dijete koje je rođenu u Betlehemu i na njegove potrebe i neprilike, tj. kako je bilo smješteno u jaslice i položeno na slamu u društvu vola i magarca da bi se to moglo tjelesnim očima gledati“, pripovjedi sveti Franjo Asiški bratu Ivanu, čovjeku plemenitu, dobroga glasa a još boljega života.
Ako zapisa točno, Toma Čelanski u Prvomu životopisu, onda se to zbilo davne 1223. godine. I tako jednostavnom ushićenošću nastadoše, prve jaslice na svijetu u zidinama grada na raskošno zelenome brdu ili kako ga od srca zovemo prvi Betlehem na svijetu – Greccio. Čelanski zapisa dalje: „Kad je vidio da je sve pripravljeno, obradovao se. Pripravljene su jaslice, donesena je slama, dovedeni su vol i magarac.
Čast se ondje iskazivala jednostavnosti, uzvisivalo se siromaštvo, preporučivala se poniznost, a Greccio kao da postade novi Betlehem.“ Mi franjevci ponosimo se Grecciom. Taj mali gradić odaje tajne naše karizme. Tako dalek, strm, malen, skriven i prirodan. Ponizan u svojoj laganoj raskoši.
