Prvotno se slavio još u pretkršćansko vrijeme. Na dan 24. prosinca pada zimski solsticij, kad su se palile vatre /kao ivandanjski krijesovi uoči ljetnog solsticija/, da bi se uz bdijenje iščekivalo rođenje "mladog Sunca"17. Sam pojam dolazi od staroslavenske riječi "b'deti", što znači bdjeti, biti budan, čekati. Odatle i "badnjak", badnje drvo ili panj, što se na Badnju večer uz poseban obred /polijevanja, natapanja panja/ unosi u kuću i stavlja na ognjište da gori. Isti panj ili badnje drvo redovito su šuplji, pa odate i "badanj", koji je kasnije imao drugu namjenu, da se kroz njega dovodila voda na mlinsko kolo. Ovi obredi, pretkršćanski, koji označava čekanje da se pojavi "mlado Sunce" i kršćanski, sadržan u iščekivanju rođenja Gospodnjega u božićnoj noći, jako su bliski, jer se radi o naravnoj vjeri i kršćanskoj objavi. S vremenom cjelokupno slavljenje Badnjeg dana dobilo je kršćansko značenje. Kroz dugi tijek kršćanske povijesti mijenja se uloga badnjeg drveta a s njom i običaji u svezi s njim. Posebno se Badnjak slavi kod pojedinih katolika a posebno kod pravoslavnih. Međutim, znakoviti su običaji kod banjalučkih katolika, koji su vezani uz ovaj dan. Prije svega, to je dan velike pokore, velikog posta.
Iako danas Crkva ne preporučuje post na Badnji dan, mnogi katolici banjalučkog kraja prakticiraju post i nemrs na taj dan. Prema običaju iz davnih vremena, post i nemrs na Badnji dan bio je u rangu pokorničkih dana Čiste srijede i Velikog petka. Dobro bi se prala i čistila tepsija od svake masnoće, da i kruh bude po mjeri posta spomenutog dana. Uostalom, ovakav način obilježavanja Badnjeg dana može se naći i kod katolika drugih krajeva. Međutim, ono što je posebno za banjalučki kraj jest badnje jelo s kruhom. Naime, običaj katolika banjalučkog kraja je na Badnji dan jesti posebno spremljen grah. Nakon varenja odstranila bi se iz njega sva točnost, da bi kuhana zrna bila gnječena. U tako kašastu masu graha doda se malo luka i nešto drugog povrća. To bi bila badnja hrana s kruhom. Iako u drugom dijelu Badnjeg dana mnogi zanemaruju post, banjalučki katolici ga drže cijeli dan. Tek s polnoćnom misom završavaju s postom i predaju se božićnom veselju.
Ono, po čemu je Badnji dan poznat i po čemu je dobio ime je badnje drvo. Mi ga jednostavno zovemo "badnjak". Postoji i kod pravoslavaca, s malo izmijenjenim radnjama i običajima. U našem kraju to je drvo, koje se nasloni na kuću i stoji tijekom Badnjeg dana i božićnih dana. U gornjem Dragočaju, dijelu Motika i ivaštanskom kraju to je lisnato hrastovo drvo. Tako lijep, lisnat hrastić izabere se u šumi, odsiječe i donese kući. U selima bliže gradu umjesto lisnatog hrastovog drveta služi veća grana ljeske, koja se također prisloni uz kuću. To je razumljivo. U gornjim krajevima ima obilje šume, pa se može naći hrastić po želji. Toga nema po prigradskim selima, ali po živicama ima ljeskovine, od koje se usiječe grana, pa se njome posluži. Badnje drvo se "diže" u ranim jutarnjim satima Badnjeg dana. Njime se najavljuje božično vrijeme, božični blagdani. Što se tu čini? Potrebno je da netko od djece, momčića, urani prije svih i ode do susjedove kuće. Na nju je već naslonjen pripravljeni "badnjak". Podigne ga od zemlje i zove: "Domaćine!" Zove, dok se ovaj ne odazove. Dobro je kad je domaćin spreman i budan. Ali, ako ga iznenadi, onako snen je nespreman. U svakom slučaju, kad se odazove, slijedi pozdrav mladog susjeda-čestitara: "Badnjak na kuću, Bog i Gospa u kuću! Hvaljen Isus i Marija! Čestit Vam Božić i sveto Isusovo porođenje!" Domaćin odgovara: "Čestita Ti vjera i duša!" Obično u kući nastane komešanje. Ako ih je čestitar iznenadio, na brzu ruku se spreme. Prijam čestitara je poseban, jer je prije svih uranio i zavrijedio da primi uzdarje. "Digavši badnjak" momčić se pojavljuje na vratima kuće. Tada ga djeca i preostali ukućani zaspu kukuruzom, orasima i lješnjacima. Domaćica ga daruje voćem i kolačima. Za takve čestitare pripravlja se posebni badnji kolač, zvani "kovrtanj". To je kolač od pšeničnog brašna, s dodatkom slastica, spravljen u obliku diska, s praznim središnjim prostorom.
