Naravno, znamo da je Marija Djevica Majka Isusa Krista. Znamo da nije zamišljeno da Spasitelj ima ljudskog oca. Ipak, Crkva se nikada nije umorila inzistirajući na očinstvu sv. Josipa u Svetoj obitelji.
Važno je shvatiti da postoje dvije razine očinstva. Postoji fizička razina potrebna za začeće ljudskog tijela. U tom smislu, Krist nije imao ljudskog oca.
Ali otac ne surađuje sa svojom ženom tek u stvaranju djeteta. Također je dužan surađivati s njom u odgoju potomstva koje njegova supruga donosi u svijet.
Od sve vječnosti, Josip je bio određen da bude supružnik Blažene Djevice. Bili su u braku. Josip je bio Marijin suprug, a ona je bila njegova supruga.
Brak je najintimniji od svih sveza između dvaju ljudskih bića. Pruža zajednicu darova između onih koji su se pridružili u braku. Posljedično tome, dajući Josipu Blaženu Djevicu za suprugu, Bog ga je postavio da bude ne samo njezin životni drug, nego i svjedok njezinog djevičanstva, zaštitnika njezine časti. Zbog svoje bračne veze s Marijom, sudjelovao je u njezinu uzvišenom dostojanstvu.
Ne možemo pretjerivati u naglašavnju važnosti da je sveti Josip bude istinski bračni drug Marijin. Izuzev Boga, trebao je imati svoju jedinstvenu ulogu živjeti sa Majkom Riječi koja je postala meso, koja je živjela među nama.
Sveti Luka nam govori da se, nakon povratka u Nazaretu nakon što su Marija i Josip pronašli Isusa u hramu, “Isus je napredovao u mudrosti, dobi i milosti pred Bogom i ljudima (Luka 2,52)”. Što nam je rečeno? Rečeno nam je da je Isus kao dijete neprestano pokazivao veću mudrost kako je odrastao u dobi. U Božjoj tajanstvenoj providnosti, i Marija i Josip su doprinijeli tom manifestiranju veće mudrosti u Isusu.
Vraćamo se na našu glavnu temu: da je Sv. Josip od Boga darovan model ljudskog očinstva. Samo previše dobro znamo da čovjek može biti otac djetetu po tijelu i to bez da se oženi za majku svojim potomaka.
Pravo očinstvo počinje doživotnom predanošću muža svojoj ženi.
Pravo očinstvo gradi se na nesebičnoj ljubavi muža za svoju ženu.
Pravo očinstvo ovisi o velikodušnoj ljubavi muža za potomke njegove supruge.
Pravo očinstvo znači da muž surađuje sa svojom ženom u duhovnom odgoju djece.
Pravo očinstvo, dakle, ne samo (ili čak uglavnom) generira ljudsko tijelo u ovom svijetu. Također je i to je uglavnom u tom da otac
surađuje s majkom u razvoju ljudske duše za vječni život u vječnosti.
Kako je, dakle, Sv. Josip primjer očinstva? On je prototip onoga što bi trebali biti svi očevi.
Oni bi trebali odraziti u svojim obiteljima sedam vrlina koje Crkva posebno priznaje u odnosu Svetog Josipa s Isusom i Marijom.
Kao i Josip, očevi bi trebali biti:
– pravedni, bez pristranosti i ne obazirući se na ljudske obzire,
– čestiti, u svom životu kao oženjeni ljudi,
– razboriti u traženju Božje volje kroz molitvu,
– hrabri, prihvaćajući križ u svakom danu
– poslušni, gledajući u svakom događaju dio Božje providnosti i odgovarati:
„Ovdje sam Gospodin. Spreman sam učiniti Tvoju volju. “
–Vjerni u ljubavi prema svojim suprugama i ljubeći svoju djecu sa neumornom velikodušnošću.
–Zaštitnički – zaštiti svoju ženu i djecu od modernih Heroda koji su nadahnuti zlim duhom da unište kršćansku obitelj u modernom svijetu.
Izvor: magnifikat.hr
